beats by dre cheap

Što se zapravo dogodilo u Karađorđevu 1991.

Što se zapravo dogodilo u Karađorđevu 1991.

 

Navršila se danas još jedna obljetnica, 25. ožujka 1991. godine, na temelju koje
je nastao politički mit prema kojemu su Franjo Tuđman i Slobodan Milošević u
Karađorđevu “dogovorili podjelu Bosne (i Hercegovine)” a onda, u dijaboličnoj
verziji mita, i tijek i konačni rezultat rata. O tome u trećem dijelu knjige
najopširnije dosad piše povjesničar dr. sc. Ivica (Ivo) Lučić s Hrvatskog
instituta za povijest, u upravo objavljenom djelu “Uzroci rata: Bosna i
Hercegovina od 1980. do 1992. godine” koje je od danas u prodaji na svim
kioscima. Lučić u zaključku tog poglavlja donosi:

“Bosna i Hercegovina nastala je 1943. godine unutar jugoslavenske
socijalističke federacije. Njezina početna ustavna odrednica administrativne
zajednice s trima narodima bila je očito paradoksalna, između ostaloga i što je
trećem narodu (Muslimanima) nacionalnost priznata tek 25 godina kasnije. Ta
osobita proturječnost, bez obzira na njezinu narav koja bi iziskivala posebnu
analizu, jamčila je kako je SR BiH vrlo osjetljiv eksperiment. U posebno složenu
situaciju dovedeni su Srbija, koja je unutar svoga teritorija dobila dvije
pokrajine, i Hrvatska, koja je definirana kao država s dva konstitutivna naroda.
Između Srbije i Hrvatske konstituirana je SR BiH kao svojevrsna „tampon zona“ s
dvama, a kasnije i trima konstitutivnim narodima. SR BiH služila je J. B. Titu
te partijskom i državnom vrhu za pacifikaciju srpskog i hrvatskog nacionalizma,
odnosno discipliniranje njihovih partijskih vodstava. U istu svrhu služila je i
služi „međunarodnoj zajednici“ nakon rata, odnosno Daytonskog sporazuma.

Priča o podjeli, odnosno dogovoru Tuđmana i Miloševića nastala je na staroj
komunističkoj matrici o dogovoru hrvatske i srpske buržoazije o „podijeli
Jugoslavije“. Obnovljena je u prvoj polovini 1991. godine, u vrijeme najžešćih
političkih borbi između zagovornika samostalnosti nacionalnih država i očuvanja
jugoslavenske federacije. Razlika je bila u tome što je priču o „podjeli
Jugoslavije” zamijenila priča o „podjeli Bosne i Hercegovine“. Proširena je u
oporbenim hrvatskim i u bosansko-hercegovačkim političkim krugovima, a služila
je za slabljenje, odnosno političku diskvalifikaciju predsjednika RH Franje
Tuđmana. Bila je dio kampanje u predsjedničkim izborima u Hrvatskoj 1992.
godine. Priča o podjeli BiH poslužila je i za razbijanja hrvatsko-muslimanskog
saveza u predratnom vremenu, ali i za homogenizaciju Muslimana u BiH te
dovršetak njihova nacionalnog konstituiranja. Poslužila je i za kriminalizaciju
svake političke opcije u BiH, osim one koja se zalaže za tobože „građansku“, a u
stvari unitarnu državu, koja osigurava Bošnjacima-muslimanima potpunu prevlast u
BiH i pretvara je u njihovu nacionalnu državu. Prihvatili su je i učvršćivali
(ne)uspješni političari, odnosno smijenjeni dužnosnici HDZ-a, koji su na taj
način pokušavali političkom porazu u borbi za vlast dati obilježje
principijelnog odstupanja i tako osigurati političko preživljavanje. Svakako je
važna činjenica da su najveći zagovornici mita o „podjeli BiH“ u Hrvatskoj
gubili od Tuđmana izbore i prema njemu imali osobni animozitet

http://blog.vecernji.hr/zvonimir-despot/2013/03/25/sto-se-zapravo-dogodilo-u-karadordevu-1991/

 

 

 

 

Derventa Genocide Blog
http://derventablog.blogger.ba
12/04/2013 07:23