Derventa Genocide Blog

Dobrodošli na moj blog ... Bosnian Genocide, 1992-95. Derventa Genocid nad Bosnjacima I Hrvatima u sjeni Srebrenice

27.06.2013.

UMJESTO ISTRAGE ZA KRIMINAL I GRADNJE CRKVE BEZ DOZVOLE DERVENTSKA CETNICKA VLAST NAGRADZENA

rs je genocidna i mora nestati

UMJESTO ISTRAGE ZA KRIMINAL I GRADNJE CRKVE BEZ DOZVOLE DERVENTSKA CETNICKA VLAST NAGRADZENA

SKUPŠTINA OPŠTINE DERVENTA ODLIKOVANA ZLATNOM EPISKOPSKOM GRAMATOM (187187 pregleda) (3 KB)

    NOVOIZGRAĐENI SABORNI HRAM USPENJA PRESVETE BOGORODICE U DERVENTI, 29. AVGUSTA 2010. GODINE, OSVEŠTAO JE VLADIKA ZVORNIČKO TUZLANSKI VASILIJE UZ SASLUŽENJE VLADIKA, ZAHUMSKO HERCEGOVAČKOG GRIGORIJA, SRIJEMSKOG VASILIJA,BANATSKOG NIKANORA I SLAVONSKOG SAVE, TE BROJNIH SVEŠTENIKA.
    PRAVOSLAVNI SRPSKI EPISKOP ZVORNIČKO TUZLANSKI, GOSPODIN VASILIJE, ODLIKOVAO SKUPŠTINU OPŠTINE DERVENTA ZLATNOM EPISKOPSKOM GRAMATOM PRIZNANjA ZBOG NESEBIČNOG ZALAGANjA I DOPRINOSA NA IZGRADNjI SABORNOG HRAMA USPENjA PRESVETE BOGORODICE U DERVENTI.  

PEDOFIL I ZLOCINAC BRADATA SOTONA  SVOJ KRVAVI TRAG I SMRAD OSTAVIO I U DERVENTI

vasilije kacavendaPravoslavna crkva u Derventi

SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA JE IZGRADZENA NA TUDZOJ ZEMLJI I BEZ GRADZEVINSKE DOZVOLE  To je jos jedna u nizu Prkos Crkvi poput one koju je ovaj Monstrum Pedofil Bradata sotona Kocavenda  sagradio  u dvoristu Fate Orlovic I zbog koje ce kad tad ponovo krv da se prolije

26.06.2013.

KRVOLOCNI LISAC NA SLOBODI I SETA SE KRVAVOM REPUBLIKOM SRPSKOM

rs je genocidna i mora nestati

ZLOCINAC NAJODGOVORNIJI ZA MASAKRE I OKUPACIJU BOS POSAVINE

LIMITED RESPONSIBILITY OF THE ARMY

Although a state of war was not declared in Republika Srpska in 1992, retired VRS general Slavko Lisica ‘considered there was a war going on’. This is why everybody, including the police, had to obey his orders ‘without demur’. The prosecutor tried to prove that military commanders had ‘limited’ responsibility        

In the cross-examination of retired general Slavko Lisica, prosecutor Korner put it to the witness that he ‘wanted’ to keep everything in his area of responsibility to be under the military command, but in reality ‘it wasn’t so’. In 1992, Lisica commanded the 3rd Tactical Group in the VRS 1st Krajina Corps.

   

According to the prosecutor, there was no state of war in 1992 in the Serbian Republic of Bosnia and Herzegovina and the responsibilities of military commanders, including Lisica, were ‘limited’. Lisica didn’t have control over ‘everyone and everything’, contrary to what he claimed to the judges. Lisica explained that once a state of war was declared, this provided a ‘legal foundation’ for all the resources in an area to be used to support combat. This is why he wanted the legal framework to be set up. This is what ‘Karadzic and the Supreme Command’ could do, but this was not done, Lisica said. ‘In practice’ he considered there was ‘a war going on’, and everyone had to obey his orders ‘without demur’.

The prosecutor noted that there were two chains of command in the field – the police and military. As a commander, Lisica had to formulate his orders as requests because the state of war had not been declared. The witness against insisted that ‘in my area of responsibility everything was done as if there had been the state of war’. The police probably had to report to ‘the interior minister in a non-existent state’, Lisica added. The minister, Lisica was convinced, ‘probably would have to say to his men, do as the colonel says’.

In his statement to the investigators, Lisica claimed that the police was responsible for the crimes committed by police officers, adding that it was impossible to commit a crime in combat. ‘Those who kill civilians had better kill themselves, or I would do that for them’, Lisica said then. In the cross-examination Lisica confirmed that police officers, even if they were subordinated to the army, remained police officers, but they were ‘in a trench, under a beech tree, not in the village’. Lisica also noted that in a war, military courts tried those who committed crimes; as there were no such courts, then commanders served as ‘military judges’.

Replying to Mico Stanisic’s defense lawyer, the witness confirmed that the commander of the 1st Krajina Corps had legal authority when he ordered that ‘in combat operations, all police forces must be placed under the command of the zone commander, who then decides use’. The witness also confirmed that he ‘alone’ could order a public security station chief or even a security center chief to subordinate to him some police officers

In the brief cross-examination, Stojan Zupljanin’s defense counsel put it to the witness that under the law, ‘the armed forces are in a state of war from the moment when war is declared, or from the moment when an armed attack begins’. The armed attack ‘occurred in 1991 when the conflict broke out in Croatia’, the defense counsel said. The prosecutor noted this was a new line of defense and she sought permission to call an additional expert witness to testify on the issue.

The third and the last witness of the Trial Chamber, Tomislav Kovac, is scheduled to give evidence on 7 and 8 March 2012. In 1992, Kovac served as the deputy to Mico Stanisic. Stanisic, former interior minister, is on trial with Stojan Zupljanin, former chief of the Banja Luka region police, for crimes against Croats and Muslims in 20 municipalities in Bosnia and Herzegovina in 1992.

.

 

17.06.2013.

VRIJEME JE DA SE CETNICI I KOLJACI DERVENTE SUOCE SA ISTINOM

rs je genocidna i mora nestati

Zaklan, u lisicama! - Masakr Bosnjaka i Hrvata u Gornjim kolibama (Bosanski Brod), 17. aprila. 1992.

DERVENSKI CETNICI OVO  VAM NECEMO OPROSTITI ,NAPROTIV OSVETICEMO KAD TAD

Z L O C I N    B E Z    K A Z N E

PJERANOVIĆ, NOVO, (Dušan), Srbin, muškarac, iz derventskog naselja Omeragića, pripadnik srpskih snaga, kapetan JNA - u njegovoj kući bilo je smješteno zapovjedništvo lokalne postrojbe srpskih snaga; tijekom travnja 1992. godine osobno predvodio pripadnike srpskih snaga u agresiji i oružanom napadu na grad Derventu, odgovoran za ratne zločine počinjene nad Hrvatima i Muslimanima općine Derventa.

OBRADOVIĆ, LJUBOMIR, Srbin, muškarac, potpukovnik JNA, zamjenik zapovjednika vojarne "Zdravko Čelar" u Derventi, tijekom 1991. i 1992. godine aktivno sudjelovao u pripremi i provedbi agresije i ratnih zločina počinjenih nad Hravtima i Muslimanima općine Derventa; od pukovnika JNA Stublinčevića (zapovjednika "Operativno-taktičke grupe" JNA sa sjedištem u dobojskom selu Podnovlju) imenovan dozapovjednikom nižeg zapovjednog mjesta smještenog u vojarni JNA u Derventi sa zonom odgovornosti na prostoru općine Derventa. Aktivno je podržavao stajalište SDS-a za teritorijalnim odvajanjem onih prostora općine Derventa u kojima Srbi žive u većini i osnivanje 'Srpske općine Derventa' sa sjedištem u gradskom naselju Čardaku. U završnoj etapi priprema za agresiju i okupaciju Bosanske posavine, početkom 1992. godine, imenovan je od strane zapovjednika derventske vojarne JNA Stanka Trajkovića, u novoosnovano zapovjedništvo zapovjednog mjesta u Derventi, osobno je12.05.1992. godine u prostorijama derventske vojarne JNA provodio istražne radnje nad Hrvatima i Muslimanima koje su pripadnici srpskih snaga tog dana uhitili u gradu Derventi i zatvorili u toj vojarni. Nakon provedenih istraga, određivao u koji će logor koji od uhićenika biti upućen.

NOVIĆ, NOVAK, Srbin, muškarac, do prvih višestranačkih općinskih izbora načelnik policije u Derventi, tijekom 1991. i 1992. godine aktivno sudjelovao u pripremi i provedbi agresije i ratnih zločina počinjenih nad Hrvatima i Muslimanima općine Derventa; početkom 1992. godine često dolazio u derventsku vojarnu JNA i obavljao niz razovora sa zapovjednikom vojarne, potpukovnikom Stankom Trajkovićem, i načelnikom 'Centra službi bezbednosti Doboj' Andrijom Bjeloševićem, radi provedbe završne etape priprema za agresiju i okupaciju zapadnog dijela Bosanske posavine. Zajedno s Milanom Vukovićem zapovjedio pripadnicima srpskih snaga da 23.03.1992. godine uhite 70 civila Hrvata i Muslimana iz derventskog naselja Omeragića. Nakon uhićenja civile odvode i zatvaraju u Osnovnu školu u selu Agićima; nakon određenog vremena skupina od 17 zatočenika premještena u srpski logor u Starom mlinu na rijeci Vijaka (općina Prnjavor). Odgovoran je za ratne zločine počinjene tijekom 1992. godine,nad Hrvatima i Muslimanima općine Derventa.

NOVIĆ, NOVAK, Srbin, muškarac, do prvih višestranačkih općinskih izbora načelnik policije u Derventi, tijekom 1991. i 1992. godine aktivno sudjelovao u pripremi i provedbi agresije i ratnih zločina počinjenih nad Hrvatima i Muslimanima općine Derventa; početkom 1992. godine često dolazio u derventsku vojarnu JNA i obavljao niz razovora sa zapovjednikom vojarne, potpukovnikom Stankom Trajkovićem, i načelnikom 'Centra službi bezbednosti Doboj' Andrijom Bjeloševićem, radi provedbe završne etape priprema za agresiju i okupaciju zapadnog dijela Bosanske posavine. Zajedno s Milanom Vukovićem zapovjedio pripadnicima srpskih snaga da 23.03.1992. godine uhite 70 civila Hrvata i Muslimana iz derventskog naselja Omeragića. Nakon uhićenja civile odvode i zatvaraju u Osnovnu školu u selu Agićima; nakon određenog vremena skupina od 17 zatočenika premještena u srpski logor u Starom mlinu na rijeci Vijaka (općina Prnjavor). Odgovoran je za ratne zločine počinjene tijekom 1992. godine,nad Hrvatima i Muslimanima općine Derventa.

 

RATIĆ, BRANKO, Srbin, muškarac, s područja općine Derventa, kao zapovjednik srpske postrojbe zvane Crni kojoti uhitio 25.03.1992. godine pet članova HDZ-a Dervente na čelu s predsjednikom stranke Ikom Stanićem te ih zatvorio u vojni zatvor JNA i izvrgnuo brutalnom mučenju i zlostavljanju, zbog čega je umro 18-godišnji Ivica Katović. S pripadnicima srpskih snaga kojima je zapovijedao u diverzantskoj akciji 15.09.1991. lakše je oštetio most preko rijeke Save koji povezuje Bosanski sa Slavonskim Brodom. Identičnu diverzantsku akciju predvodio je i sredinom veljače 1992. godine. Osobno je 20.04.1992. godine u Derventi, kroz Ulicu Mladena Stojanovića, predvodio skupinu pripadnika srpskih snaga, i uhitili veći broj civilnih osoba (Hrvata i Muslimana), a dvoje od njih su ubili na licu mjesta. U hodniku koji se nalazio pokraj blagavaonice u derventskoj vojarni JNA, 12.05.1992. godine fizički je zlostavljao (rukama i nogama udarao) Hrvate i Muslimane koje su po gradu Derventi uhitili i tu doveli pripadnici srpskih snaga. Nakon provedene torture, zapovjedio da uhićenike zatvore u prostorije zatvora koji se nalazio u toj vojarni.

Pogledajte ;
MIROSLAV VASILIĆ, ZAROBLJENI SRPSKI OFICIR GOVORI O SVOM RATNOM POHODU NA POSAVINU
MI SMO SRUŠILI PLEHAN I UBIJALI CIVILE!
http://nebeskimnarodomsotonavlada.blogger.ba/
U zakljucku se navodi;
Zauzeli smo to hrvatsko selo ubivši sve što se moglo ubiti.
S majorom Pantelijom Čurguzom, krenuli smo u osvajanje hrvatskih sela Modrana i Plehana, a ja sam raspoređen u bataljun kojim je zapovijedao kapetan Ostoja Jajčanin. Preko njih je iz najvišeg vrha naše vojske odmah stigla i naredba da se miniraju, bolje reći uklone sa zemlje, svi tuđi vjerski i drugi objekti, posebno samostan Plehan, sve što je mirisalo na ustaštvo.

 

14.06.2013.

DOVOLJNO DOKAZA DA JE POSTOJAO UDRUZENI ZLOCINACKI PODUHVAT GENOCIDNE VRS I VOJNOG I POLITICKOG VRHA rs

rs je genocidna i mora nestati

A VOJSKA rs NEPOBITNO GENOCIDNA KAO I POLICIJA rs

Mladićev gest rukom značio je "pogubljenje" – tvrdi svedok

"Ja sam samo izvršavao naređenja, ali sam sudelovao u stravičnom zločinu", rekao je osuđeni vojni oficir pred Tribunalom       

Momir Nikolic svedoči na suđenju Mladiću. (Photo: ICTY)

Bivši oficir vojske bosanskih Srba izjavio je prošle sedmice pred Haškim tribunalom kako je znao da je njegov pretpostavljeni Ratko Mladić nameravao da pobije bošnjačke zarobljenike u Srebrenici.

U trenutku kada je 1995. godine zauzeta srebrenička enklava, Momir Nikolić je bio pomoćnik šefa za bezbednost i obaveštajni rad Bratunačke brigade vojske bosanskih Srba (Vojska Republike Srpske, VRS). Na Mladićevom suđenju, on se ove sedmice pojavio kao svedok tužilaštva.

Bratunačka brigada je odigrala značajnu ulogu u zločinima za koje se Mladić, kao komandant VRS-a, tereti.

Mladiću se pripisuje odgovornost za zločine genocida, progona, istrebljenja, ubijanja i prisilnog raseljavanja, kojima je "doprineo ostvarenju cilja – trajnog uklanjanja bosansko-hercegovačkih Muslimana i bosansko-hercegovačkih Hrvata sa teritorije na koju su pravo polagali bosanski Srbi", uključujući i područje bezbedne zone Ujedinjenih nacija, formirane oko Srebrenice.

U optužnici se kaže da je, nakon što je VRS preuzeo kontrolu nad Srebrenicom, bio izvršen masakr nad preko 7,000 bošnjačkih muškaraca i dečaka.

I sam Nikolić je bio optužen za zločine u Srebrenici, pri čemu je 2003. godine priznao krivicu za zločine protiv čovečnosti. Njemu je 2006. izrečena dvadesetogodišnja zatvorska kazna, koju on služi u Finskoj.

Prilikom svog prošlosedmičnog svedočenja, Nikolić je rekao kako se nada da mu je to "poslednje pojavljivanje pred Haškim tribunalom" – čime je ukazao na činjenicu da je u sklopu dogovora o priznanju krivice on već bio pozivan da svedoči za tužilaštvo na pola tuceta suđenja.

On je potvrdio da je izjava koju je u sklopu tog priznanja dao o zločinima u Srebrenici tačna, te dodao izvesne pojedinosti o odnosu između svoje brigade i komandanta čitave vojske.

Svedok je pred sudom izjavio kako je godinu dana pre dotičnih događaja, u julu 1994., Mladić već "rekao kako je rat [protiv Muslimana] dobijen, ali da bitka ni izdaleka nije gotova".

Prema Nikolićevim navodima, Mladić je komandi Bratunačke brigade rekao da bitka može biti dobijena samo ukoliko "životi Muslimana budu toliko ometani da ih to navede na masovno i organizovano napuštanje enklava, jer će shvatiti da ne postoji šansa za njihov opstanak".

Nikolić je veću rekao da je 11. i 12. jula 1995. prisustvovao sastancima koje je okrivljeni održao sa predstavnicima mirovnih trupa Ujedinjenih nacija i bosansko-muslimanskih (bošnjačkih) izbeglica iz Srebrenice.

On je kazao da je na samom početku jednog takvog sastanka razgovarao sa svojim "kolegom" Vujadinom Popovićem – šefom za bezbednost i obaveštajni rad Drinskog korpusa, koji je bio u sastavu Bratunačke brigade.

"Popović je u suštini rekao da će žene i deca biti prebačeni na muslimansku teritoriju čim to bude izvodljivo. Onda sam ga ja upitao šta će biti sa muškarcima. On me je pogledao i – kao da ga nije nimalo briga – rekao da njih treba ubiti", kazao je svedok.

Nikolić je rekao da se rasprava potom pretvorila u "Popovićev monolog o mestima na kojima je moguće izvršiti pogubljenje".

Sutradan je Nikoliću, kako je rekao, bio poveren zadatak da obezbeđuje Mladićev prolazak kroz Konjević Polje, gde je boravio veliki broj zarobljenika.

"U Konjević Polju, general Mladić je odlučio da se obrati jednoj grupi zarobljenika. On im je prišao i oslovio ih, rekavši im kako nemaju razloga za brigu, kako će biti bezbedni i prebačeni tamo gde žele da odu", kazao je svedok.

Nakon što su se udaljili, Nikolić ga je upitao da li će ono što je rekao "zaista biti ono što će se dogoditi zarobljenicima".

"Mladić me je pogledao i nasmejao se, načinivši pokret rukom sleva nadesno u visini boka", kazao je Nikolić, dodajući da je on shvatio kako taj gest znači da će "zarobljenici biti pogubljeni".

"Te iste večeri mi je Ljubiša Beara, načelnik za bezbednost Glavnog štaba VRS-a, rekao da pozovem Dragu Nikolića – svog kolegu iz Zvorničke brigade, čija se zona odgovornosti nalazila severno od naše – i obavestim ga da će zarobljenici biti prebačeni u njihovu zonu odgovornosti i pogubljeni" kazao je on.

Svedok je rekao da su se "lokalne vlasti [Srpske demokratske stranke] protivile tome da ljudi budu pogubljeni na njihovom području, tako da je došlo do rasprave između Glavnog štaba i lokalnih vlasti".

"Nemam pojma zašto se to desilo", dodao je Nikolić.

"Osećam se užasno. Ja sam samo izvršavao naređenja, ali sam sudelovao u stravičnom zločinu, tako da još jednom moram da kažem da se iskreno izvinjavam žrtvama i njihovim porodicama", zaključio je on.

Tokom unakrsnog ispitivanja, Nenad Petrušić je, u svojstvu člana Mladićevog tima odbrane, upitao Nikolića da li je video ko je zaista počinio te zločine, ili je samo čuo "razgovor o pogubljenjima".

Petrušić ga je upitao i da li je moguće da te zločine nije počinio VRS, nego policija bosanskih Srba, odnosno Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) Republike Srpske (RS).

"Ne mogu da poreknem da su pripadnici MUP-a RS-a činili zločine", kazao je Nikolić, "ali se, iskreno rečeno, radilo o naprosto drugačijim strukturama koje su sudelovale u istoj strategiji, istoj operaciji, sa istim ciljem. Bilo je to ono što zovemo ’zajedničkim delovanjem’."

Potom je dodao: "Policija nije preduzimala nikakve korake koji nisu bili koordinisani sa rukovodstvom te operacije, koje je očito bilo povereno VRS-u."

Petrušić je potom svedoka zamolio da ponovo opiše Mladićev gest rukom – što je on i učinio, dodavši kako je izgledalo kao da okrivljeni "kosi travu kosom".

Advokat je ukazao na to da svedok u izjavama koje je davao tužilaštvu nikada nije opisao sastanak na kojem se to dogodilo, te da ni u sporazumu kojim je priznao krivicu nisu bili spomenuti ni taj sastanak, ni Mladićev gest.

"Ne mogu da se setim na kojem sam od brojnih sastanaka sa tužilaštvom spomenuo taj pokret rukom", odgovorio je Nikolić. "Ne mogu da se setim zbog čega to nije bilo uključeno u sporazum o priznanju krivice – što, međutim, nije jedini nedostatak tog sporazuma. On je vrlo loše napisan. Ali nije bilo prilike da se naknadno popravi."

Potom je tužilac Džulijan Nikols (Julian Nicholls) podsetio svedoka da je sporni gest spomenuo u maju 2003. godine, tokom razgovora sa tužilaštvom – i upitao ga da li se seća toga.

"Naravno, sada se sećam – da, sećam se da sam tužilaštvu to opisao pre deset godina", kazao je Nikolić, zaključujući svoje svedočenje.

Suđenje se nastavlja iduće sedmice.

05.06.2013.

SRBI PO SVAKU CJENU ZELE IZOKRENUTI ISTINU O RATU U RBiH

rs je genocidna i mora nestati

U HAGU MORA BITI POBIJENA TEZA GRADZANSKOG RATA U RBiH

U RBiH NIJE BIO GRADZANSKI RAT

BEOGRAD PRIZNAO:
NIJE BIO GRADJANSKI RAT

A AKO NIJE BIO GRADZANSKI RAT ONDA JE TO BIO UDRUZENI ZLOCINACKI PODUHVAT I AGRESIJA NA RBiH


AGRESIJA -
NIJE GRADJANSKI RAT



Preokret u slucaju Ganic: Srbija priznala
da je ratovala protiv BiH!

Beograd priznao: U BiH nije bio
gradjanski rat!







Nakon sto je sarajevski tjednik Dani prije izvjesnog vremena upozorio na
kontroverzni sadrzaj dokumentacije temeljem koje Srbija od Velike Britanije
trazi izrucenje bivseg clana Predsjednistva tadasnje Republike BiH Ejupa Ganica,
objavljeni su i faksimili dokumenata u kojima sluzbena Srbija prvi put pismeno
priznaje da je kao drzava sudjelovala u ratu u Bosni i Hercegovini, sto je inace
odlucno tijekala tijekom procesa pred Medunarodnim sudom pravde u Den Haagu,
braneci se od tuzbe BiH za genocid!

Odgovor ministarstva pravde

- U svibnju 1992. godine drzave Bosna i Hercegovina i Srbija bile su u
medunarodnom oruzanom sukobu, stoji u odgovoru Ministarstva pravde Srbije na
prigovor obrane Ejupa Ganica u postupku koji se vodi radi utvrdivanja legalnosti
zahtjeva Srbije za izrucenje funkcionara ratnog Predsjednistva BiH. Portal
sarajevo-x.com objavio je dokumente koji eksplicitno prikazuju priznanje
susjedne Srbije da je sudjelovala u ratu u BiH.

Srbija je tako prvi put sluzbeno priznala da je kao drzava ucestvovala u ratu
protiv BiH i to na teritoriju te susjedne drzave sto se prema odredbama Zenevske
konvencije moze podvesti pod pojam agresije, pisu e-novine.com

U stavu 2.1 podneska na 20 strana koji je ce sud razmatrati 11. lipnja, Vlada
Srbije eksplicitno tvrdi da je u periodu kada se dogodio napad na kolonu JNA u
Dobrovoljackoj ulici u Sarajevu postojao medunarodni oruzani sukob izmedu dvije
drzave: BiH i Srbije. Ovo je prvi put da srpske vlasti sluzbeno koriste izraz
"medunarodni oruzani sukob“ posto se od odgovornosti za ratna dogadanjja u BiH
Beograd do sada redovno ogradivao tvrdnjom da je na djelu bio gradanski, etnicki
i vjerski sukob u kome Srbija nije izravno sudjelovala.

Argument Ganiceve obrane

Da bi pobila argument Ganiceve obrane da Srbija u vrijeme ratnih dogadanja
nije bila ratna strana kako to propisuje Zenevska konvencija iz 1949. godine sto
bi je kalificiralo kao priznatu zaracenu stranu, pravni tim Srbije se poziva na
odluku Zalbenog veca Haaskog tribunala iz 1999. godine u predmetu protiv Duska
Tadica.

U toj je presudi, naime, zakljuceno da je Vojska Republike Srpske bila pod
"opcom kontrolom" Beograda, odnosno Vojske Jugoslavije, sto je pored
financiranja i opremanja, ukljucivalo i pomoc u koordinaciji i planiranju vojnih
operacija. Srpsko tuziteljstvo za ratne zlocine i Ministarstvo pravde je tu
presudu uzelo kao dokaz da je Srbija bila zaracena strana sto je posluzilo kao
pravna osnova zahtjeva Srbije za izrucenje Ganica.

Vlada takoder tvrdi da je Srbija u to vrijeme na osnovu medunarodnog
obicajnog prava i Becke konvencije o sukcesiji drzava iz 1978. godine bila
potpisnica Zenevske konvencije iz 1949. godine. Time je dodatno ojacan opci
utisak potpune pravne neprincipijelnosti zvanicnog Beograda ciji su pravni
timovi u procesu povodom tuzbe BiH protiv Srbije za genocid iz petnih zila
nastojali osporiti nadleznost Medunarodnog suda pravde pozivajuci se upravo na
argument da Srbija u to vrijeme nije bila priznata potpisnica Zenevskih
konvencija i Konvencije o sprecavanju zlocina genocida, prenose izvori.

 

 

 

 

 

 

 

 

 



02.06.2013.

U PRIJEDORU JE NEPOBITNO POCINJEN GENOCID

rs je genocidna i mora nestati

Izjava poštovanog Brian Masse povodom Dana bijelih traka

Brian Masse je zločin u Prijedoru nazvao jedino ispravnim imenom – genocid

Brian Masse je član Kanadskog parlamernta, sponzor Rezolucje o genocidu u Srebrenici i Bosni i Hercegovini koja je usvojena u Kanadskom parlamentu i potpredsjednik Kluba prijat

elja Bosne i Hercegovine u Kanadskom parlamentu

 

Ja sa poštovanjem podržavam Svijetski Dan bijelih traka kao globalnu kampanju koja ima za cilj zaustavljanje poricanja zločina genocida.

31. maja 1992 vlasti u Prijedoru, gradu u sjeverozapadnoj Bosni i Hercegovini,  su naredile  da svi nesrbi označe svoje kuće bijelim zastavama  i da nose bijele trake prilikom napuštanja svojih kuća.

Danas se sjećamo na brutalnost te mrženje i ljudske okrutnosti.

Dužnost sviju nas je da osiguramo da zločin genocida bude trajno iskorijenjen, da se žrtve takvih zločina pamte i da se počinioci tih zločina izvedu pred lice pravde.

Danas na dan pamćenja i podrške žrtvama zločina, cijela globalna zajednica je posvećena istini, pravdi i poštovanju žrtava i njihovih porodica.

 

Photo: Idemo Like i Share ovu sliku...

 

 

 

 

 

 

 

 

02.06.2013.

SRPSKI I NJEMACKI NACISTICKI GENOCIDI SU ISTI

rs je genocidna i mora nestati

 

 

Genocide in Bosnia

Genocide in Bosnia, Chilling Parallels to the Nazis’ attempt to make Europe “Judenrein”

leave a comment »

 

“Never Again” Applies to Bosnia, too

The Jewish Post & News, p.4
12 August 1992.

 

Never again! That’s the expression Jewish Holocaust survivors and the rest of world Jewry use when referring to the horrors perpetrated by Nazi Germany.

Never again should anyone stand by, shrug off reports about atrocities committed against other human beings, and claim that it’s not worth intervening.

That’s what happened during the Second World War. Informed of the Nazi killing machine at Auschwitz and other death camps, U.S. President Franklin Delano Roosevelt dismissed the suggestion that U.S. planes bomb the camps. FDR claimed he couldn’t spare any planes for such a task.

Now, a similar situation has arisen in Bosnia-Herzegovina. Serbian nationalists are committing brutal attacks on innocent men, women and children throughout that former Yugoslav state, with the assistance of the Serbian government in Belgrade.

Moslems [Bosniaks] make up 44 per cent of the Bosnia-Herzegovina population, and form the largest ethno-religious group. But Serbs are a close second in size, and there are also substantial numbers of Croats t here.

The Bosnian government claims the Serbian nationalists have set up 94 concentration camps around the country since the Croats and Bosniaks of Bosnia-Herzegovina voted to break away from Serb-dominated Yugoslavia last February. The government maintains the Serbs have arrested about 240,000 people, and as of last week, killed more than 9,000 civilian captives.

U.S. President George Bush early last week dismissed reports about the atrocities as unconfirmed.

And last week, it surfaced that UN personnel had known for a month about detailed reports of horrors in that part of “civilized” Europe and kept quiet about them.

The evidence since April of wholesale Serbian drives to force Croats and Bosniaks out of large areas of the republic in a policy of “ethnic cleansing” – reports of people being packed into sealed cattle cars, and TV news clips of starving prisoners with bones protruding – are chilling parallels to the Nazis’ attempt to make Europe “Judenrein.”

The world’s indifference, the caution, the warnings by Time Magazine, American, Canadian and European officials against large scale military action despite the evidence of horrors against civilians, all smack so sickeningly of what happened during the Holocaust.

There is no point in using timid efforts like sanctions and limited military actions against bullies – whether they’are Saddam Hussein of Iraq, Serbian President Slobodan Milosevic or the nationalist Serbian warlords in Bosnia-Herzegovina. Bullies respect only one language – the threat of reality of brute force that surpasses their own.

It is heartening, and altogether fitting, that some Jewish organizations and individuals have spoken out loudly against the outrages now going on in Bosnia-Herzegovina. The Israeli government has also expressed vocal concern about the atrocities there.

And on July 9, The Jerusalem Post published an especially heartwarming story. It tells how a Jewish family now living in Jerusalem has taken in a Moslem family from besieged Sarajevo.

The Jewish family was returning a favor – the Moslem family had sheltered it from the Nazis when it lived in Sarajevo, decades ago. The same Moslems helped other Jewish families during the Holocaust.

If only the warring parties in former Yugoslavia could get along as well as those two families. No group there is entirely innocent – Croatian as well as Serbian nationalists have been involved in land grabs in Bosnia-Herzegovina. Until these factions learn the art of compromise, the world should do whatever it takes to impose a solution before thousands of more are murdered, and even more driven into exile, beyond the hundreds of thousands that have already suffered that fate.

Be the first to like this.

Posted in Genocide

Written by genocideinbosnia

February 6, 2011 at 11:33 pm

Tagged with , , , , , ,

 

 

 

 

 

 

 

 

Derventa Genocide Blog
<< 06/2013 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30


MOJI LINKOVI

Srpski genocid u BiH nesmije biti zaboravljen
MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
17912

Powered by Blogger.ba