NE DOZVOLIMO DA ZLIKOVCI KARADZIC I MLADIC UMRU BEZ PRESUDE
Dobrodošli na moj blog ... Bosnian Genocide, 1992-95. Derventa Genocid nad Bosnjacima I Hrvatima u sjeni Srebrenice
MUSKARCE NAM POKLASE CETNICKI KOLJACI U RATNOJ AGRESIJI I GENOCIDU SRPSKOM ZENE I KCERI NAM SILOVASE A SADA JE RED DA I NAS STARE DOKRAJCE
http://prosvjetitelj-muallim.org/index.php?option=com_content&task=view&id=3631&Itemid=100
http://republikabih.net/images/SPC_Blagosiljanje%20Zlocina.jpg
Zar smo svi tako bezdusni .bezosjecajni i samo svoji ili u Bosnjackom narodu nema niti jednod sina koji je spreman i zivot dati za suze majke Fate ili se u cijeli narod uvukao strah od ovih vampira .
Ovaj cetnicki dusevni manijak koji nam je silovao sestre i majke je monstrum kome treba sto prije presuditi i utvrditi odgovornost za silovanje maloljetnice koja je zasticeni svjedok.A ovom Muslimanskom duhovnom vodzi nesluzi ni malo na cast bezdusno koketiranje sa takvim osobama i podmukle sutnje u slucaju Fate Orlovic kojoj su ti isti cetnici iz Bjeljine odredili pritvor od mjesec dana i godinu uvjeta da bi je usutkali u njenoj bespostednoj borbi za osnovna ljudska prava svoja i svih nas koji sutimo i kao nijeme mumije sve to gledamo .
Gdje nam je ljudski ponos i dostojanstvo i zasto bas nitko nema hrabrosti da ucini nesto hrabro i odvazno pa i silom zastiti ovu neduznu zenu i majku svih Bosanaca i Bosnjaka kojoj se sa pravom moze dati epitet 'Majka Tereza'
B O S NJ A C I P R O B U D I T E SE
DOBOJ - Hrvatski povratnik Nikola Lipovac /74/ pronađen je mrtav sa ubodnom ranom na vratu u njegovoj kući u mjestu Korać kod Broda, a policija je uhapsila jedno lice koje se može dovesti u vezu sa ubistvom, rečeno je u Centru javne bezbjednosti Doboj.
Ubodna rana je nanesena oštrim predmetom.
Lipovca su juče pronašli policajci nakon što je prethodno pronađen njegov zapaljen automobile.
Golf 2 bio je parkiran na ribarskom putiću prema rijeci Savi, 200 metara od magistralnog puta u mjestu Lušćani, opština Brod. Pored vozila pronađene su i kosti za koje je naknadno utvrđeno da su životinjskog porijekla.Tijelo ubijenog prevezeno je u prosekturu dobojske bolnice gdje će danas po nalogu dežurnog tužioca biti obavljena obdukcija.
Nad uhapšenim je u toku kriminalistička obrada, a policija je u vezi sa ovim slučajem ispitala više lica.Prema nezvaničnim informacijama, Lipovac je bio francuski penzioner i živio je sam u kući koja se nalazi na osami. Pretpostavlja se da je motiv ubistva koristoljublje.
Lipovčeva supruga se nalazi u Francuskoj.
ZA OVAJ GNUSNI NACISTICKI CIN DIREKTNO DRZIMO ODGOVORNIM FIRERA DODIKA
A ODMAZDA CE BITI ZESTOKA
ZDRUG HRVATSKIH DOMOBRANA JE VEC UPUCEN NA ZADATAK
P.Lipovac zaduzen za likvidaciju Dodikove cerke u Italiji
A .Lipovac za likvidaciju Dodikovog sina u Laktasima
S.Lipovac I deset specijalaca za dizanje u zrak zgrade vlade genocidne rs
Stipo Lipovac kordinirat ce svim akcijama
Vrijeme je da se pocnemo braniti svim mogucim pa I radikalnim akcijama od Fasistoidnih nacistickih Genocidnih Cetnickih zlikovaca koji nas ubijaju na nasoj djedovini Bosanskoj Posavini
CIJENA NASIH ZIVOTA VISE NIJE BITNA
Pogledajte ;
MIROSLAV VASILIĆ, ZAROBLJENI SRPSKI OFICIR GOVORI O SVOM RATNOM POHODU NA POSAVINU
MI SMO SRUŠILI PLEHAN I UBIJALI CIVILE!
http://nebeskimnarodomsotonavlada.blogger.ba/
U zakljucku se navodi;
Zauzeli smo to hrvatsko selo ubivši sve što se moglo ubiti.
S majorom Pantelijom Čurguzom, krenuli smo u osvajanje hrvatskih sela Modrana i Plehana, a ja sam raspoređen u bataljun kojim je zapovijedao kapetan Ostoja Jajčanin. Preko njih je iz najvišeg vrha naše vojske odmah stigla i naredba da se miniraju, bolje reći uklone sa zemlje, svi tuđi vjerski i drugi objekti, posebno samostan Plehan, sve što je mirisalo na ustaštvo.
Čirkin: Imamo dokaze o Ćurguzu!
Predsjednik BORS-a Major VRS zlocinacPantelija Curguz
Pogledajte ;
MIROSLAV VASILIĆ, ZAROBLJENI SRPSKI OFICIR GOVORI O SVOM RATNOM POHODU NA POSAVINU
MI SMO SRUŠILI PLEHAN I UBIJALI CIVILE!
http://nebeskimnarodomsotonavlada.blogger.ba/
U zakljucku se navodi;
Zauzeli smo to hrvatsko selo ubivši sve što se moglo ubiti.
S majorom Pantelijom Čurguzom, krenuli smo u osvajanje hrvatskih sela Modrana i Plehana, a ja sam raspoređen u bataljun kojim je zapovijedao kapetan Ostoja Jajčanin. Preko njih je iz najvišeg vrha naše vojske odmah stigla i naredba da se miniraju, bolje reći uklone sa zemlje, svi tuđi vjerski i drugi objekti, posebno samostan Plehan, sve što je mirisalo na ustaštvo.
negira povezanost s ratnim zločinima nad Prijedorčanima
Redakciji „Dnevnog avaza“ obratio se Pantelija Ćurguz, predsjednik Boračke organizacije RS (BORS), putem svog advokata Milana Romanića koji tvrdi da njegov klijent negira istinitost navoda iz krivične prijave za ratne zločine koju su protiv Ćurguza i još dvojice nekadašnjih pripadnika Vojske RS podnijele porodice žrtava i preživjeli iz Prijedora i Kozarca, a čiji smo sadržaj objavili 20. jula ove godine u tekstu pod naslovom „Panteliju Ćurguza, Radeta Pralicu i Željka Sljepčevića terete za svirepa ubistva“.
Romanić demantira da je Ćurguz zajedno s ostalima koji su komandovali ili bili pripadnici 11. dubičke lake pješadijske brigade VRS odgovoran za ubistva Bošnjaka koji su u ljeto 1992., bježeći pred smrću u Prijedoru i okolnim mjestima, pokušali preko Kozare stići do Hrvatske. Također, tvrdi da Pantelija Ćurguz u to vrijeme nije fizički bio na prostorima koje je tada pokrivala ta brigada kao i da nije bio komandant navedene brigade.
S druge strane Sead Čirkin, jedna od preživjelih žrtava zločina koje je počinila 11. dubička brigade, u izjavi za „Avaz“ kaže da žrtve, svjedoci i porodice ostaju pri svojim tvrdnjama.
- Porodice imaju dokaze protiv Ćurguza i ostalih koje će dostaviti sudu onda kada oni budu procesuirani - kategoričan je Čirkin.
Umjesto bilo kakve polemike s Ćurguzom, koji se danas, očito, „pere“ od komandne odgovornosti u Vojsci RS, naš list ovom prilikom podsjetit će na samo neke od bezbroj izvještaja medija u RS koji potvrđuju da on jeste bio komandant 11. dubičke brigade.
Tako su, primjerice, 12. maja ove godine banjalučke „Nezavisne novine“ pod naslovom „Žena borac u muškom svijetu“ prenijele ispovijest Radmile Srdić, za koju se navodi da je rat od prvog do posljednjeg dana provela u sanitetu u 11. dubičkoj brigadi.
- Komandant joj je bio današnji predsjednik Boračke organizacije Republike Srpske Pantelija Ćurguz – navode, između ostalog, „Nezavisne novine“, a i sam Ćurguz je u istom tekstu nahvalio svoju nekada potčinjenu kolegicu.
Među ostalim, i Radio-televizija Republike Srpske 12. septembra 2012. godine izvijestila je u svom programu, što je prenijela i na svom portalu pod naslovom „Obilježavanje godišnjice odbrane zapadne granice RS“, navodeći kako je u ratu „komandant odbrane opštine Kozarska Dubica bio Pantelija Ćurguz“.
Massacre in Derventa, first day of the occupation, 1992
http://rbih-free.blogspot.com/2007/11/masakar-u-derventi-prvi-dan-okupacije.html
Serb acts of GENOCIDE in Derventa (Republic of Bosnia Herzegovina).
Serbs massacred civilians (1992 - first day of serb occupation) and now they are back to check for survivors and to mock the dead civilians.
The so called "republic of the serbs" (half of Republic of Bosnia Herzegovina under serb ocupation) is the direct result of acts like these, acts of GENOCIDE.
-----------Serb extremists and nationalists know nothing better but killing civilians, committing ethnic cleansing, and spreading lies and propaganda that make them look "innocent".
Daniel
http://srebrenica-genocide.blogspot.com
Srebrenica Genocide Blog
Srbijanske vlasti istražuju sumnje prema kojima su ogromne količine toksičnih tvari iz srbijanskih tvornica, umjesto u Kini, završile negdje u Hrvatskoj, Grčkoj i Rumunjskoj, konkretnije i u Jadranu.
Najmanje 2.000 tona iznimno toksičnog cink-oksida koji izaziva leukemiju izašlo je iz Srbije i krenulo prema Kini preko Hrvatske, Grčke i Rumunjske, objavio je prije nekoliko dana Kurir, ali se ne zna gdje je točno završilo.
U tijeku je istraga u koju su se uključile i službe iz regije jer se sumnja kako otpad nije ni stigao na odredište, već ga je tvrtka "Pro-plast" iz Sremske Mitrovice ilegalno odložila u ovim državama. Najmanje 300 tona ovog otpada nalazi se u Srbiji.
Akciju je od početka vodila Uprava carina Srbije, u suradnji s Ministarstvom energetike, razvoja i zaštite životne sredine, s ministricom Zoranom Mihajlović na čelu, a nedavno su se uključili i policija i tužiteljstvo. Isporuke iz Srbije bile su upućene u luke u Konstanci, Rijeci i Solunu, pa je ugrožena cijela regija.
U istragu se uključilo i Ministarstvo zaštite okoliša Republike Hrvatske, iz kojega za Novi List
odgovaraju kako im je iz Ministarstva zaštite okoliša Republike Srbije potvrđeno kako se provodi intenzivna istraga te će i hrvatska inspekcija zaštite okoliša, u suradnji s Carinom RH i nadležnim tijelima u RH, također poduzeti odgovarajuće korake.
Direktor tvrtke "Pro-plast" Predrag Racić za Kurir je kazao kako ima suglasnost Ministarstva energetike, razvoja i zaštite životne sredine za izvoz cink-oksida u Kinu, i kako u tomu nema ništa nezakonito
Dnevnik.ba
Kulturno-istorijski temelji srpsko-ruskih odnosa dobro su znani: zajedničko poreklo i srodni jezici sa korenom u staroslovenskom jeziku; identična tradicija istočno-vizantijskog pravoslavlja što je, i pored teritorijalne odvojenosti dva slovenska naroda, održavala duhovnu i kulturno-kolektivnu, identitetsku bliskost; kulturna saradnja i izrazito istorijsko savezništvo.
Van svake sumnje je da je imperijalna Rusija. u svom širenju uticaja prema Sredozemlju, to jest prostorima kojima je vladalo Osmansko carstvo, u odnosima prema Srbima i Balkanskim Slovenima bila rukovođena sopstvenim strateškim interesima pomešanim sa ideološkim i verskim svetonazorima te osećanjima. U okviru njih ona je, sasvim prirodno, sagledavala problematiku ondašnjeg „Istočnog pitanja“ – rešavanja sudbine prostora Osmanskog carstva oko koga su se jagmile sve tadašnje velike evropske sile.[1] Pri tome je važno istaći da su se ruski real-politički interesi u najvećoj meri podudarali sa nacional-oslobodilačkim težnjama balkanskih hrišćana, sigurno mnogo više nego interesi drugih velikih sila na ovom prostoru.[2]
Srpsko-ruski odnosi, gledano u dimenzijama ovog političkog savezništva, predstavljaju, u najvećoj meri, pozitivan pol ruske „istočne politike“. U njima je Rusija, gledajući svoje interese i dinamiku u ondašnjim odnosima moći, u različitim fazama tokom celog 19. veka odigrala veoma bitnu ulogu i stvaranju, jačanju i širenju moderne srpske države. U procesu koji je počeo još u 18. veku, Srbi su se nametnuli kao etnička grupa na Balkanu kojima je Rusija, ukupno gledajući, davala prioritet u okviru rešavanja „istočnog pitanja“, iako su za samo kontrolisanje plovidbe strateški važnim crnomorskim tesnacima tu ulogu, iz geopolitičkih razloga, trajno trebali da imaju, pre svih – Bugari.[3] Istorijske prilike svedoče da uticaji ondašnjih drugih velikih sila nikada ne bi doprineli stvaranju samostalne srpske države, već bi jedno podaništvo samo zamenili drugim. Sa druge strane, Rusi nisu stvorili modernu srpsku državu (kao što su to učinili Bugarima i Rumunima, a u saradnji sa Britanijom i Francuskom – i Grcima), ali su odigrali značajnu ulogu u pomoći da je Srbi samo stvore.
Galbrajt je rekao da se 1995. godine "založio za zaustavljanje hrvatsko-muslimanske ofanzive na Republiku Srpsku /RS/, prije nego što su Srbi potpuno poraženi, ali da je pogriješio", prenosi veb magazin "Bošnjaci net".
"Bosanskim snagama trebalo je dozvoliti da do kraja završe posao. Jer bosanski Srbi su fašisti, genocidni fašisti. Možda bi bilo bolje da smo tada dozvolili da oni budu u potpunosti pokoreni, da bi se njihov nacionalizam zaustavio", naveo je Galbrajt u emisiji "Kako se ratovi završavaju" emitovanoj 10. oktobra na "Nešnel pablik radiju" /National Public Radio/.
Autor Dejtonskog sporazuma Ričard Holbruk govorio je u toj emisiji o pregovorima u Dejtonu i zaustavljanju rata i objasnio kako je BiH morala de fakto da bude podijeljena na dva dijela, odnosno entiteta.
Bivši američki ambasador u Hrvatskoj Piter Galbrajt izjavio je da su bosanski Srbi "genocidni fašisti".
Galbrajt, koji je bio Klintonov ambasador u Hrvatskoj, svojim odgovorom bivšem kolegi Montgomeriju, zapravo je samo ponovio ono što neprestano tvrdi i dokazuje.
Bivši američki ambasador u Hrvatskoj Piter Galbrajt (Peter Galbraith) izjavio je da je
Visoki predstavnik za BiH Miroslav Lajčak rekao je da eniteti odmažu napretku u BiH, ali da je taj način sklopa bio neophodan da se uticaj jedne grupe ne može koristiti protiv drugih etničkih grupa.
TRECI RAJH JE JOS ZIV
DIZEMO SVOJ GLAS PROTIV APARTHEJDA U OKUPIRANOM DJELU RBiH
Posto su Hrvate Katolike gotovo istrijebili I svakodnevno ubijaju one malobrojne koji se vrate na svoja ognjista Sada po svaku cjenu zele provesti u djelo tu istu sudbinu koju su namjenili Bosnjacima Muslimanima Bosanske Posavine
URED GESTAPA I WERMAHTA U SREBRENICI
Dan ranije su saslušani Hatidža Mehmedović, predsjednica Udruženja Srebreničke majke, te aktivisti Koalicije 1. mart Almir Salihović i Zekerijah Hadžić, dok su se pozivu srebreničke policije jučer odazvali Hasudin Mustafić, samostalni stručni saradnik za poslove Civilne zaštite Opštine Srebrenica, i Muhamed Avdić, uposlenik u ovoj opštini.
- Pa ovo je strašno da MUP RS-a koji je, prema svim presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju u slučaju Srebrenica 1995. godine, učestvovao u zločinu genocida danas poziva žrtve genocida na saslušanje zato što su se prisjetile svojih najmilijih. Dakle, MUP umjesto da žrtvama obezbijedi mjesto da dođu, da se prisjete svojih najmilijih, gdje su ubijeni dječaci od 12 i starci do 77 godina, oni se pozivaju na neki zakon i zabranjuju žrtvama da dođu na mjesto stratišta, kazao je Avdić, koji je tokom posjete Bijeloj kući bio jedan od redara.
Kako je ispričao Mustafić, on je na saslušanje pozvan kao radnik u Opštini Srebrenica, i kao osoba koja je 13. jula prisustvovala obilježavanju stradanja kod Bijele kuće, ispred zgrade Elektroprijenosa.
- Dao sam izjavu o dešavanjima istog dana kada smo zajedno sa pripadnicama nekoliko udruženja posjetili stratišta u Potočarima ispred Bijele kuće, koja je vlasništvo Elektroprijenosa. Iznio sam ono što sam vidio, pa vidjećemo šta će se dešavati. Neka svako radi svoj posao, kazao je Mustafić, koji je dodao da u pozivu nije navedeno da li je pozvan u svojstvu osumnjičenog ili u svojstvu svjedoka.
Predstavnici nekoliko međunarodnih institucija na mezarju Stražište
Polaganje cvijeća na spomen obilježje žrtvama genocida
Polaganje cvijeća na spomen obilježje žrtvama genocida
I Višegrad je grad u kojem je izvršen genocid nad Bošnjacima, poručili su predstavnici nekoliko naučno – istraživačkih institucija iz BiH i Sjeverne Amerike tokom posjete ovom gradu. Delegacija Bosansko – američkog instituta za genocid iz Čikaga, Instituta za istraživanje genocida iz Kanade i Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava iz Sarajeva, te ugledni profesor „Southern Connecticut State University“ iz SAD Dejvid Petigru (David Petigrew) položili su cvijeće na spomenik žrtvama genocida na mezarju Stražište, te posjetili ostatke kuće Adema Omeragića u bivšoj Pionirskoj ulici, gdje je u junu 92. godine živo zapaljeno više od 70 bošnjačkih civila. Posjetom Višegradu, kazali su, željeli su osuditi i usprotiviti se negiranju genocida od strane vlasti RS i podržati Bošnjake da se vrate svojim domovima.
- Sva dokumentacija kao i istraživanja ovog Instituta pokazuju da je i na području Višegrada, ali i cijele istočne Bosne, u svim okupiranim mjestima i gradovima izvršen genocid, bez obzira o kojem je agresoru riječ. Na primjeru izvršenih zločina na području Višegrada pouzdano se može utvrditi genocidna namjera koja je postojala, može se utvrditi udruženi zločinački poduhvat i da je i ovaj genocid planirala, organizirala i izvodila država SR Jugoslavija, JNA, a posebno Užički korpus. Postoje dokumenti da je tadašnji predsjednik SR Jugoslavije Dobrica Ćosić izdao naredbu o dolasku Užičkog korpusa – kazao nam je direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Smail Čekić.
Profesor Ismet Dizdarević naglašava potrebu da naučna istina postane općeprisutna u javnosti, ali i u programima obrazovanja mladih. Ugledni profesor filozofije i međunarodni ekspert iz SAD David Petigrew je iskazao pijetet prema žrtvama ukopanim na mezarju, ali i poštovanje prema građanima i aktivistima koji su na Stražištu podigli spomenik žrtvama genocida.– Tragično je da je međunarodna zajednica u Bosni od 92. do 95. doživjela neuspjeh, a mogu reći da i danas doživljava propast. Treba govoriti o RS, koja je nastala u Dejtonu i o njenom djelovanju nakon Dejtona – istaknuo je Petigrew.
Eksperti za međunarodno pravo reagirali su i na istragu MUP-a RS protiv majki Srebrenice.
- Riječ je o nastavku genocida, o radnjama koje i dalje imaju za cilj potpuno ili djelomično istrebljenje Bošnjaka nad kojima je od 92. do kraja 95 vršen genocid. Taj zločin traje, uključujući i zadnju fazu genocida koja se zove negiranje genocida – kaže Čekić.
Petigrew dodaje kako vlasti RS sistemski žele stvoriti klimu koja će spriječiti povratak Bošnjaka.
- Uporedio bih vlasti RS sa vlastima aparthejda u Južnoj Africi gdje jednom narodu nije bilo dozvoljeno da normalno živi. Na istom fonu je i ova današnja istraga protiv majki Srebrenice kojima nije dozvoljeno da dođu na mjesto gdje je izvršena masovna likvidacija. Zalažem se za intervenciju međunarodne zajednice, posebno u slučajevima gdje se žrtva pokušava optužiti i gdje se istina pokušava prikazati drugačijom nego što jeste – ističe Petigrew.
Roy Gutman
SARAJEVO - Ugledni američki novinar i publicista, dobitnik Pulitzerove nagrade za izvještavanje o genocidu i drugim zločinima počinjenim tokom rata u Bosni Hercegovini, Roy Gutman, izjavio je u intervjuu za agenciju Anadolija da Srbija mora platiti kompenzaciju svim žrtvama zločina koje je ta zemlja počinila u susjednoj BiH.
“Srbijanski lideri su uputili izvinjenje i to je taj prvi korak, ali i vrlo hrabar ako imate u vidu činjenicu da bijesni nacionalisti još uvijek imaju značajnu moć u srbijanskoj politici. Ali, Srbija mora platiti kompenzaciju žrtvama njenih zločina u Bosni, jer ako se to ne desi, onda nema nikakve razlike između žrtve i agresora. Najbitnije je da se prizna šta su počinili u toku rata u Bosni, da sve bude jasno kazano, da sve bude upisano u školske udžbenike i da se prihvate presude Haškog suda i ostalih tribunala. Ali nisam siguran da se išta od toga dešava”, rekao je Gutman.
Novinar koji je 2. augusta 1992. svijetu obznanio postojanje koncentracionih logora u BiH, u kojima su Srbi u očajnim uslovima držali bošnjačke i hrvatske civile, istakao je kako je Srebrenica, prije genocida koji se desio u toj "zaštićenoj zoni UN-a", bila problem za bosanske Srbe koji su željeli formirati etnički homogen entitet Republiku Srpsku.
“Bosanski Srbi su osjećali da su osvojili i pokorili dolinu rijeke Drine i cijelu istočnu Bosnu, ali Srebreničani su bili među onima u toj regiji koji su odbili da se predaju, prije svega zbog vrlo hrabrog liderstva vojnog komandanta Nasera Orića i drugih, ali i zbog straha da bi povlačenje za njih značilo smrt i mogući nestanak. Tako je opstanak Srebrenice kao bošnjačkog grada izgledao kao veliki trn u oku generala Ratka Mladića. Zbog toga je armija bosanskih Srba, uz snažnu podršku jugoslavenske armije, počinila strašne zločine u dolini rijeke Drine, ali i genocid u Srebrenici koji se izdvaja kao najteži, jer to nije bio samo pokušaj da se osvoji određeni teritorij, nego i da se zauvijek otjeraju ljudi sa tih prostora i da se uništi cijela muška populacija u tom kraju”, poručio je Gutman.
Naglasio je kako je general Mladić mogao spriječiti masovni pokolj Bošnjaka u Srebrenici 1995. godine, istakavši da je on imao punu ovlast da odluči šta želi da učini s tim bosanskim gradićem.
“Jasno je da je general Mladić imao apsolutne ingerencije da odluči šta želi da uradi sa Srebrenicom, jer nije bilo nikakve prisile na njega od strane Slobodana Miloševića i Momčila Perišića, i živio je bez straha da bi moglo doći do strane intervencije koja bi ga spriječila u njegovim namjerama. Ali Mladić je jedan luđak. Nakon svega učinjenog u Srebrenici, to je sada svima kristalno jasno”, rekao je ugledni američki novinar.
Ukazao je da nijedna zemlja svijeta u vrijeme genocida nad Bošnjacima u Srebrenici nije imala hrabrosti i volje da digne glas razuma i da zaprijeti da se odmah prestane sa pokoljem bosanskih muslimana.
“Ja sam uradio jednu opsežnu studiju u vezi sa događajima u Srebrenici, posebno o ulozi Ujedinjenih nacija (UN) u tom gradu. U studiji se opisuje Yasushi Akashi kao glavni akter koji je blokirao puteve da se narodu Srebrenice nekako pomogne. Ali ipak ne smijemo zaboraviti da je on bio samo jedan predstavnik UN-a, a ne UN kao takav. Mi smo UN, svi mi, ali posebno vodeći svjetski igrači, kao što su Sjedinjene Američke Države. SAD su Srebrenicu prebacile u ruke UN-a i Amerika se tako oslobodila odgovornosti pod izlikom Ženevske kovencije i pravila zločina protiv čovječnosti koji su postavljeni nakon suđenja u Nurnbergu. I svi su isto učinili. Svi su se 'uspjeli oprati' od Srebrenice. Koja je zemlja i koji lider u to vrijeme nazvao stvari onakvim kakve su bile? Ko je tada bio glas razuma i humanosti u svjetskoj zajednici”, upitao je Gutman.
Uvjeren je da je Evropa dozvolila genocid u Srebrenici jer je bila totalno razjedinjena o tome kako djelovati i previše se oslonivši na odluke i poteze SAD-a.
“Evropa, kako je opisati? Tako mnogo izjednačenih velikih zemalja sa različitim nacionalnim interesima. Jedino vodstvo za Evropu, u to vrijeme, pa čak i sada, mogu slobodno kazati, predstavljaju Sjedinjene Američke Države. A Bill Clinton je bio odlučan da ne interveniše u Bosni ako bi intervencija značila upotrebu vojne sile. Na kraju je morao intervenisati jer je Evropa djelovala nijemo i paralizirano”, prisjetio se Gutman.
Dobitnik Pulitzera za izvještavanje iz ratne BiH smatra da zločini koje su počinili bosanski Srbi nad muslimanima u ostalim bosanskim općinama, a ne samo u Srebrenici, moraju biti označeni i prihvaćeni kao genocid, naglasivši da za to postoje brojni dokazi.
“1993. godine sam napisao knjigu pod naslovom 'Svjedok genocida' u kojoj sam naveo da su svi sistematski napadi u BiH počinjeni da se uništi bosanski narod. Ti napadi, uglavnom, uključuju etničko čiščenje i sistematsko ubijanje muškaraca na određenim područjima, sistematsko silovanje bosanskih žena, plansko uništenje Bošnjaka i muslimanske kulture u Bosni i mnoge druge teške zločine. Nakon svega, mislim da je to bio jedan veliki genocid”, kazao je poznati novinar i publicista.
Napomenuo je kako je iznenađen odlukama sudija u Hagu koji su posljednjih godina oslobodili nekoliko srpskih zvaničnika istakavši da su oni morali biti kažnjeni jer su direktno bili umiješani u rat u Bosni.
“Postoje mnoge kontroverze oko posljednjih presuda Haškog suda. Iznenadile su me oslobađajuće presude u slučaju nekoliko srpskih vojnih zvaničnika, koji su sigurno znali šta se dešava u ratu u Bosni i koji su pomagali vojsci bosanskih Srba i nisu učinili ništa da zaustave zločine protiv nevinih civila”, rekao je Gutman.
Ocijenio je kako je Haški sud pokušao da izjednači sve strane i da poruči kako su svi činili zločine, gubeći iz vida da svi zločini nisu isti.
“Problem sa međunarodnim sudovima ove vrste je to da oni traže načine kako da izjednače zločine i da kazne ljude na svim stranam kako bi pokazali pravednost. Ali, svi zločini nisu isti i nemaju istu težinu. Haški sud je pokušao da prikupi podatke o dešavanjima u Bosni u toku rata i da odredi neku pravdu, koja je u konačnici, prema mome mišljenju, od velikog značaja za one koji su izgubili svoje najmilije u ratu ili za one koji su preživjeli torturu, silovanje ili bilo kakav horor. Haški sud možda nije uspio spriječiti činjenje zločina u svijetu, ali jeste pokazao svijetu da međunarodna zajednica ne prihvata nekažnjivost zločina.”
Na kraju intervjua za agenciju Anadolija, ugledni američki novinar i publicista Roy Gutman napomenuo je da najviše o Srbiji ovisi da li će se na Balkanu, a posebno u Bosni i Hercegovini, desiti novi genocid kao što je onaj u Srebrenici.
“Najviše ovisi o Srbiji da li će na Balkanu doći do novih pokolja i novih genocida. Ako prihvate ono što su počinili i zauvijek okončaju sa erom opovrgavanja, negiranja i iznošenja laži, moglo bi doći do nove ere mira za cijelu regiju. Ali, ako Srbija to ne učini, a to je ono što se desilo nakon Drugog svjetskog rata, historija bi se mogla ponoviti na tim prostorima. Srbija određuje sudbinu Balkana. Ali istovremeno i međunarodna zajednica je sada više prisutna na tim prostorima, iako nerijetko nejasna i neuvjerljiva, kao što su i same Sjedinjene Američke Države iznenada napustile Bosnu i ostavile nefunkcionalnu ustavnu stukturu čije donošenje su pomogle u Daytonu. SAD bi trebale pojačati ulogu u Bosni i završiti započeti posao u toj zemlji, a to je ono što bi istinski svjetski lider morao učiniti”, poručio je Gutman.
Subašić: Ovdje su '95. mučili našu djecu, a sad nama ne daju da uđemo
Predsjednica Udruženja "Majke enklava Srebrenica i Žepa" Munira Subašić zatražit će danas ljekarku pomoć u Kladnju jer su joj u komešanju prilikom pokušaja ulaska u hangar u Kravici, gdje su porodice žrtava namjeravale odati počast najmilijima, povrijeđeni ruka i stomak.
Kako je Subašić istaknula za Fenu, članovi porodica ubijenih pokušali su ući u hangar kako bi prvi put nakon rata obišli mjesto gdje su 1995. godine zatočeni i ubijani njihovi najmiliji, u čemu su ih pokušali spriječiti pripadnici policije RS-a.Jedan od policajaca u tom ju je komešanju odgurnuo, udarivši je u stomak i ruku."Ruka mi je sada pomodrila, a i na stomaku imam modricu i bolove, te ću otići na ljekarski pregled u Kladanj. Našu su djecu 1995. godine prisilili da uđu u hangar gdje su ih mučili i ubijali, a danas majkama ne daju da to mjesto posjete", kazala je ona.Ona navodi da je u ovom događaju lakše povrijeđeno još nekoliko žena, ali su članovi porodica u konačnici uspjeli ući u hangar te odati počast ubijenima. - See more at: http://www.24sata.info/vijesti/bosna-i-hercegovina/155970-subasic-ovdje-su-95-mucili-nasu-djecu-a-sad-nama-ne-daju-da-udjemo.html#sthash.VImYBAvw.dpufKako je Subašić istaknula za Fenu, članovi porodica ubijenih pokušali su ući u hangar kako bi prvi put nakon rata obišli mjesto gdje su 1995. godine zatočeni i ubijani njihovi najmiliji, u čemu su ih pokušali spriječiti pripadnici policije RS-a.Jedan od policajaca u tom ju je komešanju odgurnuo, udarivši je u stomak i ruku."Ruka mi je sada pomodrila, a i na stomaku imam modricu i bolove, te ću otići na ljekarski pregled u Kladanj. Našu su djecu 1995. godine prisilili da uđu u hangar gdje su ih mučili i ubijali, a danas majkama ne daju da to mjesto posjete", kazala je ona.Ona navodi da je u ovom događaju lakše povrijeđeno još nekoliko žena, ali su članovi porodica u konačnici uspjeli ući u hangar te odati počast ubijenima.
rs je genocidna i mora nestati
p
DERVENTA JE DRUGI VUKOVAR
Grad u kome susrbi takodze pocinili genocide
Fotografija br. 37 Civili koje su ubili JNA i srpski „borci“ 16.04.1992. u G. Kolibama
02. svibanj 1992
VRS zapoela osvajanje Gornjih Koliba
Nakon jutarnje topnike pripreme,etnici su prodrli do džamije u G. Kolibama. Zrakop-lovstvo je dva puta raketiralo most na r. Savi u Bosanskom Brodu. Jedan je zrakoplovoboren
http://www.youtube.com/watch?v=egxYAmDXZAc
Pogledajte ;
MIROSLAV VASILIĆ, ZAROBLJENI SRPSKI OFICIR GOVORI O SVOM RATNOM POHODU NA POSAVINU
MI SMO SRUŠILI PLEHAN I UBIJALI CIVILE!
http://nebeskimnarodomsotonavlada.blogger.ba/
U zakljucku se navodi;
Zauzeli smo to hrvatsko selo ubivši sve što se moglo ubiti.
S majorom Pantelijom Čurguzom, krenuli smo u osvajanje hrvatskih sela Modrana i Plehana, a ja sam raspoređen u bataljun kojim je zapovijedao kapetan Ostoja Jajčanin. Preko njih je iz najvišeg vrha naše vojske odmah stigla i naredba da se miniraju, bolje reći uklone sa zemlje, svi tuđi vjerski i drugi objekti, posebno samostan Plehan, sve što je mirisalo na ustaštvo.
rs je genocidna i mora nestati
Službenici Granične policije BiH uhapsili su Josipa Tolića zbog sumnje da je počinio ratni zločin protiv civilnog stanovništva na području Odžaka i Bosanskog Broda.
Tužilaštvo BiH sumnjiči Tolića da je, kao pripadnik 102. odžačke brigade Hrvatskog vijeća obrane (HVO), od maja do oktobra 1992. godine učestvovao u zlostavljanju zarobljenika srpske nacionalnosti na području Odžaka i Bosanskog Broda.
On je osumnjičen da je kao komandir straže u nekoliko logora i objekata za zarobljavanje učestvovao u zlostavljanju više desetina žrtava srpske nacionalnosti.
“Prema prikupljenim dokazima, žrtve su silovane, zlostavljane i mučene na izuzetno ponižavajuće načine, u čemu je osumnjičeni lično učestvovao. Od posljedica mučenja i zlostavljanja određeni broj zarobljenika je smrtno stradao”, stoji u saopćenju Državnog tužilaštva.
Terzić je jedna od svega nekoliko žena optuženih za ratne zločine počinjene u BiH.
Kako je navedeno u presudi, Terzić je proglašena krivom jer je zarobljenike udarala palicom po vratu, ramenima i glavi, šamarala ih, na njih huškala psa, te ih mučila, zlostavljala, ponižavala i vrijeđala na različite načine.
Interesantno kako ne traze mene koji sam ubio vise od dvijesta pedest cetnika I JNA zlocinaca pripadnika Banjaluckog I Kninskog korpusa dok su me pokusavali uhvatiti zivog u mojoj kuci Dobili su naredbu Cuo sam Milorade ne pucajte hocu ga zivog A ja sam posto nisam imao izbora precizno smireno ubijao zecice koji su puzali kroz kukuruz visine pola metra Puzali su ko mravi a ja ih sve u sridu Brojao sam do dvijesta pedest a onda je pala noc I kanalom za kanalizaciju sam se izvukao u sumu odakle sam sutradan gledao kako kupe smrdljivu fasistoidnu cetnicku kopilad I slazu ih na traktor ko palacenjke jedan preko drugog
A ISTO TAKO JE INTERESANTNO KAKO NE HAPSE ZLOCINCA CURGUZA ZA KOGA POSTOJE NEPOBITNI DOKAZI ZA ZLOCINE KOJE JE POCINIO
rs je genocidna i mora nestati
SKUPŠTINA OPŠTINE DERVENTA ODLIKOVANA ZLATNOM EPISKOPSKOM GRAMATOM (187) (3 KB)
NOVOIZGRAĐENI SABORNI HRAM USPENJA PRESVETE BOGORODICE U DERVENTI, 29. AVGUSTA 2010. GODINE, OSVEŠTAO JE VLADIKA ZVORNIČKO TUZLANSKI VASILIJE UZ SASLUŽENJE VLADIKA, ZAHUMSKO HERCEGOVAČKOG GRIGORIJA, SRIJEMSKOG VASILIJA,BANATSKOG NIKANORA I SLAVONSKOG SAVE, TE BROJNIH SVEŠTENIKA.
PRAVOSLAVNI SRPSKI EPISKOP ZVORNIČKO TUZLANSKI, GOSPODIN VASILIJE, ODLIKOVAO SKUPŠTINU OPŠTINE DERVENTA ZLATNOM EPISKOPSKOM GRAMATOM PRIZNANjA ZBOG NESEBIČNOG ZALAGANjA I DOPRINOSA NA IZGRADNjI SABORNOG HRAMA USPENjA PRESVETE BOGORODICE U DERVENTI.
SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA JE IZGRADZENA NA TUDZOJ ZEMLJI I BEZ GRADZEVINSKE DOZVOLE To je jos jedna u nizu Prkos Crkvi poput one koju je ovaj Monstrum Pedofil Bradata sotona Kocavenda sagradio u dvoristu Fate Orlovic I zbog koje ce kad tad ponovo krv da se prolije
ZLOCINAC NAJODGOVORNIJI ZA MASAKRE I OKUPACIJU BOS POSAVINE
Although a state of war was not declared in Republika Srpska in 1992, retired VRS general Slavko Lisica ‘considered there was a war going on’. This is why everybody, including the police, had to obey his orders ‘without demur’. The prosecutor tried to prove that military commanders had ‘limited’ responsibility
In the cross-examination of retired general Slavko Lisica, prosecutor Korner put it to the witness that he ‘wanted’ to keep everything in his area of responsibility to be under the military command, but in reality ‘it wasn’t so’. In 1992, Lisica commanded the 3rd Tactical Group in the VRS 1st Krajina Corps.
According to the prosecutor, there was no state of war in 1992 in the Serbian Republic of Bosnia and Herzegovina and the responsibilities of military commanders, including Lisica, were ‘limited’. Lisica didn’t have control over ‘everyone and everything’, contrary to what he claimed to the judges. Lisica explained that once a state of war was declared, this provided a ‘legal foundation’ for all the resources in an area to be used to support combat. This is why he wanted the legal framework to be set up. This is what ‘Karadzic and the Supreme Command’ could do, but this was not done, Lisica said. ‘In practice’ he considered there was ‘a war going on’, and everyone had to obey his orders ‘without demur’.
The prosecutor noted that there were two chains of command in the field – the police and military. As a commander, Lisica had to formulate his orders as requests because the state of war had not been declared. The witness against insisted that ‘in my area of responsibility everything was done as if there had been the state of war’. The police probably had to report to ‘the interior minister in a non-existent state’, Lisica added. The minister, Lisica was convinced, ‘probably would have to say to his men, do as the colonel says’.
In his statement to the investigators, Lisica claimed that the police was responsible for the crimes committed by police officers, adding that it was impossible to commit a crime in combat. ‘Those who kill civilians had better kill themselves, or I would do that for them’, Lisica said then. In the cross-examination Lisica confirmed that police officers, even if they were subordinated to the army, remained police officers, but they were ‘in a trench, under a beech tree, not in the village’. Lisica also noted that in a war, military courts tried those who committed crimes; as there were no such courts, then commanders served as ‘military judges’.
Replying to Mico Stanisic’s defense lawyer, the witness confirmed that the commander of the 1st Krajina Corps had legal authority when he ordered that ‘in combat operations, all police forces must be placed under the command of the zone commander, who then decides use’. The witness also confirmed that he ‘alone’ could order a public security station chief or even a security center chief to subordinate to him some police officers
In the brief cross-examination, Stojan Zupljanin’s defense counsel put it to the witness that under the law, ‘the armed forces are in a state of war from the moment when war is declared, or from the moment when an armed attack begins’. The armed attack ‘occurred in 1991 when the conflict broke out in Croatia’, the defense counsel said. The prosecutor noted this was a new line of defense and she sought permission to call an additional expert witness to testify on the issue.
The third and the last witness of the Trial Chamber, Tomislav Kovac, is scheduled to give evidence on 7 and 8 March 2012. In 1992, Kovac served as the deputy to Mico Stanisic. Stanisic, former interior minister, is on trial with Stojan Zupljanin, former chief of the Banja Luka region police, for crimes against Croats and Muslims in 20 municipalities in Bosnia and Herzegovina in 1992.
.
DERVENSKI CETNICI OVO VAM NECEMO OPROSTITI ,NAPROTIV OSVETICEMO KAD TAD
Z L O C I N B E Z K A Z N E
PJERANOVIĆ, NOVO, (Dušan), Srbin, muškarac, iz derventskog naselja Omeragića, pripadnik srpskih snaga, kapetan JNA - u njegovoj kući bilo je smješteno zapovjedništvo lokalne postrojbe srpskih snaga; tijekom travnja 1992. godine osobno predvodio pripadnike srpskih snaga u agresiji i oružanom napadu na grad Derventu, odgovoran za ratne zločine počinjene nad Hrvatima i Muslimanima općine Derventa.
OBRADOVIĆ, LJUBOMIR, Srbin, muškarac, potpukovnik JNA, zamjenik zapovjednika vojarne "Zdravko Čelar" u Derventi, tijekom 1991. i 1992. godine aktivno sudjelovao u pripremi i provedbi agresije i ratnih zločina počinjenih nad Hravtima i Muslimanima općine Derventa; od pukovnika JNA Stublinčevića (zapovjednika "Operativno-taktičke grupe" JNA sa sjedištem u dobojskom selu Podnovlju) imenovan dozapovjednikom nižeg zapovjednog mjesta smještenog u vojarni JNA u Derventi sa zonom odgovornosti na prostoru općine Derventa. Aktivno je podržavao stajalište SDS-a za teritorijalnim odvajanjem onih prostora općine Derventa u kojima Srbi žive u većini i osnivanje 'Srpske općine Derventa' sa sjedištem u gradskom naselju Čardaku. U završnoj etapi priprema za agresiju i okupaciju Bosanske posavine, početkom 1992. godine, imenovan je od strane zapovjednika derventske vojarne JNA Stanka Trajkovića, u novoosnovano zapovjedništvo zapovjednog mjesta u Derventi, osobno je12.05.1992. godine u prostorijama derventske vojarne JNA provodio istražne radnje nad Hrvatima i Muslimanima koje su pripadnici srpskih snaga tog dana uhitili u gradu Derventi i zatvorili u toj vojarni. Nakon provedenih istraga, određivao u koji će logor koji od uhićenika biti upućen.
NOVIĆ, NOVAK, Srbin, muškarac, do prvih višestranačkih općinskih izbora načelnik policije u Derventi, tijekom 1991. i 1992. godine aktivno sudjelovao u pripremi i provedbi agresije i ratnih zločina počinjenih nad Hrvatima i Muslimanima općine Derventa; početkom 1992. godine često dolazio u derventsku vojarnu JNA i obavljao niz razovora sa zapovjednikom vojarne, potpukovnikom Stankom Trajkovićem, i načelnikom 'Centra službi bezbednosti Doboj' Andrijom Bjeloševićem, radi provedbe završne etape priprema za agresiju i okupaciju zapadnog dijela Bosanske posavine. Zajedno s Milanom Vukovićem zapovjedio pripadnicima srpskih snaga da 23.03.1992. godine uhite 70 civila Hrvata i Muslimana iz derventskog naselja Omeragića. Nakon uhićenja civile odvode i zatvaraju u Osnovnu školu u selu Agićima; nakon određenog vremena skupina od 17 zatočenika premještena u srpski logor u Starom mlinu na rijeci Vijaka (općina Prnjavor). Odgovoran je za ratne zločine počinjene tijekom 1992. godine,nad Hrvatima i Muslimanima općine Derventa.
NOVIĆ, NOVAK, Srbin, muškarac, do prvih višestranačkih općinskih izbora načelnik policije u Derventi, tijekom 1991. i 1992. godine aktivno sudjelovao u pripremi i provedbi agresije i ratnih zločina počinjenih nad Hrvatima i Muslimanima općine Derventa; početkom 1992. godine često dolazio u derventsku vojarnu JNA i obavljao niz razovora sa zapovjednikom vojarne, potpukovnikom Stankom Trajkovićem, i načelnikom 'Centra službi bezbednosti Doboj' Andrijom Bjeloševićem, radi provedbe završne etape priprema za agresiju i okupaciju zapadnog dijela Bosanske posavine. Zajedno s Milanom Vukovićem zapovjedio pripadnicima srpskih snaga da 23.03.1992. godine uhite 70 civila Hrvata i Muslimana iz derventskog naselja Omeragića. Nakon uhićenja civile odvode i zatvaraju u Osnovnu školu u selu Agićima; nakon određenog vremena skupina od 17 zatočenika premještena u srpski logor u Starom mlinu na rijeci Vijaka (općina Prnjavor). Odgovoran je za ratne zločine počinjene tijekom 1992. godine,nad Hrvatima i Muslimanima općine Derventa.
RATIĆ, BRANKO, Srbin, muškarac, s područja općine Derventa, kao zapovjednik srpske postrojbe zvane Crni kojoti uhitio 25.03.1992. godine pet članova HDZ-a Dervente na čelu s predsjednikom stranke Ikom Stanićem te ih zatvorio u vojni zatvor JNA i izvrgnuo brutalnom mučenju i zlostavljanju, zbog čega je umro 18-godišnji Ivica Katović. S pripadnicima srpskih snaga kojima je zapovijedao u diverzantskoj akciji 15.09.1991. lakše je oštetio most preko rijeke Save koji povezuje Bosanski sa Slavonskim Brodom. Identičnu diverzantsku akciju predvodio je i sredinom veljače 1992. godine. Osobno je 20.04.1992. godine u Derventi, kroz Ulicu Mladena Stojanovića, predvodio skupinu pripadnika srpskih snaga, i uhitili veći broj civilnih osoba (Hrvata i Muslimana), a dvoje od njih su ubili na licu mjesta. U hodniku koji se nalazio pokraj blagavaonice u derventskoj vojarni JNA, 12.05.1992. godine fizički je zlostavljao (rukama i nogama udarao) Hrvate i Muslimane koje su po gradu Derventi uhitili i tu doveli pripadnici srpskih snaga. Nakon provedene torture, zapovjedio da uhićenike zatvore u prostorije zatvora koji se nalazio u toj vojarni.
Pogledajte ;
MIROSLAV VASILIĆ, ZAROBLJENI SRPSKI OFICIR GOVORI O SVOM RATNOM POHODU NA POSAVINU
MI SMO SRUŠILI PLEHAN I UBIJALI CIVILE!
http://nebeskimnarodomsotonavlada.blogger.ba/
U zakljucku se navodi;
Zauzeli smo to hrvatsko selo ubivši sve što se moglo ubiti.
S majorom Pantelijom Čurguzom, krenuli smo u osvajanje hrvatskih sela Modrana i Plehana, a ja sam raspoređen u bataljun kojim je zapovijedao kapetan Ostoja Jajčanin. Preko njih je iz najvišeg vrha naše vojske odmah stigla i naredba da se miniraju, bolje reći uklone sa zemlje, svi tuđi vjerski i drugi objekti, posebno samostan Plehan, sve što je mirisalo na ustaštvo.
A VOJSKA rs NEPOBITNO GENOCIDNA KAO I POLICIJA rs
"Ja sam samo izvršavao naređenja, ali sam sudelovao u stravičnom zločinu", rekao je osuđeni vojni oficir pred Tribunalom
Bivši oficir vojske bosanskih Srba izjavio je prošle sedmice pred Haškim tribunalom kako je znao da je njegov pretpostavljeni Ratko Mladić nameravao da pobije bošnjačke zarobljenike u Srebrenici.
U trenutku kada je 1995. godine zauzeta srebrenička enklava, Momir Nikolić je bio pomoćnik šefa za bezbednost i obaveštajni rad Bratunačke brigade vojske bosanskih Srba (Vojska Republike Srpske, VRS). Na Mladićevom suđenju, on se ove sedmice pojavio kao svedok tužilaštva.
Bratunačka brigada je odigrala značajnu ulogu u zločinima za koje se Mladić, kao komandant VRS-a, tereti.
Mladiću se pripisuje odgovornost za zločine genocida, progona, istrebljenja, ubijanja i prisilnog raseljavanja, kojima je "doprineo ostvarenju cilja – trajnog uklanjanja bosansko-hercegovačkih Muslimana i bosansko-hercegovačkih Hrvata sa teritorije na koju su pravo polagali bosanski Srbi", uključujući i područje bezbedne zone Ujedinjenih nacija, formirane oko Srebrenice.
U optužnici se kaže da je, nakon što je VRS preuzeo kontrolu nad Srebrenicom, bio izvršen masakr nad preko 7,000 bošnjačkih muškaraca i dečaka.
I sam Nikolić je bio optužen za zločine u Srebrenici, pri čemu je 2003. godine priznao krivicu za zločine protiv čovečnosti. Njemu je 2006. izrečena dvadesetogodišnja zatvorska kazna, koju on služi u Finskoj.
Prilikom svog prošlosedmičnog svedočenja, Nikolić je rekao kako se nada da mu je to "poslednje pojavljivanje pred Haškim tribunalom" – čime je ukazao na činjenicu da je u sklopu dogovora o priznanju krivice on već bio pozivan da svedoči za tužilaštvo na pola tuceta suđenja.
On je potvrdio da je izjava koju je u sklopu tog priznanja dao o zločinima u Srebrenici tačna, te dodao izvesne pojedinosti o odnosu između svoje brigade i komandanta čitave vojske.
Svedok je pred sudom izjavio kako je godinu dana pre dotičnih događaja, u julu 1994., Mladić već "rekao kako je rat [protiv Muslimana] dobijen, ali da bitka ni izdaleka nije gotova".
Prema Nikolićevim navodima, Mladić je komandi Bratunačke brigade rekao da bitka može biti dobijena samo ukoliko "životi Muslimana budu toliko ometani da ih to navede na masovno i organizovano napuštanje enklava, jer će shvatiti da ne postoji šansa za njihov opstanak".
Nikolić je veću rekao da je 11. i 12. jula 1995. prisustvovao sastancima koje je okrivljeni održao sa predstavnicima mirovnih trupa Ujedinjenih nacija i bosansko-muslimanskih (bošnjačkih) izbeglica iz Srebrenice.
On je kazao da je na samom početku jednog takvog sastanka razgovarao sa svojim "kolegom" Vujadinom Popovićem – šefom za bezbednost i obaveštajni rad Drinskog korpusa, koji je bio u sastavu Bratunačke brigade.
"Popović je u suštini rekao da će žene i deca biti prebačeni na muslimansku teritoriju čim to bude izvodljivo. Onda sam ga ja upitao šta će biti sa muškarcima. On me je pogledao i – kao da ga nije nimalo briga – rekao da njih treba ubiti", kazao je svedok.
Nikolić je rekao da se rasprava potom pretvorila u "Popovićev monolog o mestima na kojima je moguće izvršiti pogubljenje".
Sutradan je Nikoliću, kako je rekao, bio poveren zadatak da obezbeđuje Mladićev prolazak kroz Konjević Polje, gde je boravio veliki broj zarobljenika.
"U Konjević Polju, general Mladić je odlučio da se obrati jednoj grupi zarobljenika. On im je prišao i oslovio ih, rekavši im kako nemaju razloga za brigu, kako će biti bezbedni i prebačeni tamo gde žele da odu", kazao je svedok.
Nakon što su se udaljili, Nikolić ga je upitao da li će ono što je rekao "zaista biti ono što će se dogoditi zarobljenicima".
"Mladić me je pogledao i nasmejao se, načinivši pokret rukom sleva nadesno u visini boka", kazao je Nikolić, dodajući da je on shvatio kako taj gest znači da će "zarobljenici biti pogubljeni".
"Te iste večeri mi je Ljubiša Beara, načelnik za bezbednost Glavnog štaba VRS-a, rekao da pozovem Dragu Nikolića – svog kolegu iz Zvorničke brigade, čija se zona odgovornosti nalazila severno od naše – i obavestim ga da će zarobljenici biti prebačeni u njihovu zonu odgovornosti i pogubljeni" kazao je on.
Svedok je rekao da su se "lokalne vlasti [Srpske demokratske stranke] protivile tome da ljudi budu pogubljeni na njihovom području, tako da je došlo do rasprave između Glavnog štaba i lokalnih vlasti".
"Nemam pojma zašto se to desilo", dodao je Nikolić.
"Osećam se užasno. Ja sam samo izvršavao naređenja, ali sam sudelovao u stravičnom zločinu, tako da još jednom moram da kažem da se iskreno izvinjavam žrtvama i njihovim porodicama", zaključio je on.
Tokom unakrsnog ispitivanja, Nenad Petrušić je, u svojstvu člana Mladićevog tima odbrane, upitao Nikolića da li je video ko je zaista počinio te zločine, ili je samo čuo "razgovor o pogubljenjima".
Petrušić ga je upitao i da li je moguće da te zločine nije počinio VRS, nego policija bosanskih Srba, odnosno Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) Republike Srpske (RS).
"Ne mogu da poreknem da su pripadnici MUP-a RS-a činili zločine", kazao je Nikolić, "ali se, iskreno rečeno, radilo o naprosto drugačijim strukturama koje su sudelovale u istoj strategiji, istoj operaciji, sa istim ciljem. Bilo je to ono što zovemo ’zajedničkim delovanjem’."
Potom je dodao: "Policija nije preduzimala nikakve korake koji nisu bili koordinisani sa rukovodstvom te operacije, koje je očito bilo povereno VRS-u."
Petrušić je potom svedoka zamolio da ponovo opiše Mladićev gest rukom – što je on i učinio, dodavši kako je izgledalo kao da okrivljeni "kosi travu kosom".
Advokat je ukazao na to da svedok u izjavama koje je davao tužilaštvu nikada nije opisao sastanak na kojem se to dogodilo, te da ni u sporazumu kojim je priznao krivicu nisu bili spomenuti ni taj sastanak, ni Mladićev gest.
"Ne mogu da se setim na kojem sam od brojnih sastanaka sa tužilaštvom spomenuo taj pokret rukom", odgovorio je Nikolić. "Ne mogu da se setim zbog čega to nije bilo uključeno u sporazum o priznanju krivice – što, međutim, nije jedini nedostatak tog sporazuma. On je vrlo loše napisan. Ali nije bilo prilike da se naknadno popravi."
Potom je tužilac Džulijan Nikols (Julian Nicholls) podsetio svedoka da je sporni gest spomenuo u maju 2003. godine, tokom razgovora sa tužilaštvom – i upitao ga da li se seća toga.
"Naravno, sada se sećam – da, sećam se da sam tužilaštvu to opisao pre deset godina", kazao je Nikolić, zaključujući svoje svedočenje.
Suđenje se nastavlja iduće sedmice.
U HAGU MORA BITI POBIJENA TEZA GRADZANSKOG RATA U RBiH
U RBiH NIJE BIO GRADZANSKI RAT
BEOGRAD PRIZNAO:
NIJE BIO GRADJANSKI RAT
A AKO NIJE BIO GRADZANSKI RAT ONDA JE TO BIO UDRUZENI ZLOCINACKI PODUHVAT I AGRESIJA NA RBiH
AGRESIJA -
NIJE GRADJANSKI RAT
Preokret u slucaju Ganic: Srbija priznala
da je ratovala protiv BiH!
Beograd priznao: U BiH nije bio
gradjanski rat!
Nakon sto je sarajevski tjednik Dani prije izvjesnog vremena upozorio na
kontroverzni sadrzaj dokumentacije temeljem koje Srbija od Velike Britanije
trazi izrucenje bivseg clana Predsjednistva tadasnje Republike BiH Ejupa Ganica,
objavljeni su i faksimili dokumenata u kojima sluzbena Srbija prvi put pismeno
priznaje da je kao drzava sudjelovala u ratu u Bosni i Hercegovini, sto je inace
odlucno tijekala tijekom procesa pred Medunarodnim sudom pravde u Den Haagu,
braneci se od tuzbe BiH za genocid!
Odgovor ministarstva pravde
- U svibnju 1992. godine drzave Bosna i Hercegovina i Srbija bile su u
medunarodnom oruzanom sukobu, stoji u odgovoru Ministarstva pravde Srbije na
prigovor obrane Ejupa Ganica u postupku koji se vodi radi utvrdivanja legalnosti
zahtjeva Srbije za izrucenje funkcionara ratnog Predsjednistva BiH. Portal
sarajevo-x.com objavio je dokumente koji eksplicitno prikazuju priznanje
susjedne Srbije da je sudjelovala u ratu u BiH.
Srbija je tako prvi put sluzbeno priznala da je kao drzava ucestvovala u ratu
protiv BiH i to na teritoriju te susjedne drzave sto se prema odredbama Zenevske
konvencije moze podvesti pod pojam agresije, pisu e-novine.com
U stavu 2.1 podneska na 20 strana koji je ce sud razmatrati 11. lipnja, Vlada
Srbije eksplicitno tvrdi da je u periodu kada se dogodio napad na kolonu JNA u
Dobrovoljackoj ulici u Sarajevu postojao medunarodni oruzani sukob izmedu dvije
drzave: BiH i Srbije. Ovo je prvi put da srpske vlasti sluzbeno koriste izraz
"medunarodni oruzani sukob“ posto se od odgovornosti za ratna dogadanjja u BiH
Beograd do sada redovno ogradivao tvrdnjom da je na djelu bio gradanski, etnicki
i vjerski sukob u kome Srbija nije izravno sudjelovala.
Argument Ganiceve obrane
Da bi pobila argument Ganiceve obrane da Srbija u vrijeme ratnih dogadanja
nije bila ratna strana kako to propisuje Zenevska konvencija iz 1949. godine sto
bi je kalificiralo kao priznatu zaracenu stranu, pravni tim Srbije se poziva na
odluku Zalbenog veca Haaskog tribunala iz 1999. godine u predmetu protiv Duska
Tadica.
U toj je presudi, naime, zakljuceno da je Vojska Republike Srpske bila pod
"opcom kontrolom" Beograda, odnosno Vojske Jugoslavije, sto je pored
financiranja i opremanja, ukljucivalo i pomoc u koordinaciji i planiranju vojnih
operacija. Srpsko tuziteljstvo za ratne zlocine i Ministarstvo pravde je tu
presudu uzelo kao dokaz da je Srbija bila zaracena strana sto je posluzilo kao
pravna osnova zahtjeva Srbije za izrucenje Ganica.
Vlada takoder tvrdi da je Srbija u to vrijeme na osnovu medunarodnog
obicajnog prava i Becke konvencije o sukcesiji drzava iz 1978. godine bila
potpisnica Zenevske konvencije iz 1949. godine. Time je dodatno ojacan opci
utisak potpune pravne neprincipijelnosti zvanicnog Beograda ciji su pravni
timovi u procesu povodom tuzbe BiH protiv Srbije za genocid iz petnih zila
nastojali osporiti nadleznost Medunarodnog suda pravde pozivajuci se upravo na
argument da Srbija u to vrijeme nije bila priznata potpisnica Zenevskih
konvencija i Konvencije o sprecavanju zlocina genocida, prenose izvori.
Brian Masse je zločin u Prijedoru nazvao jedino ispravnim imenom – genocid
Brian Masse je član Kanadskog parlamernta, sponzor Rezolucje o genocidu u Srebrenici i Bosni i Hercegovini koja je usvojena u Kanadskom parlamentu i potpredsjednik Kluba prijat
elja Bosne i Hercegovine u Kanadskom parlamentu
Ja sa poštovanjem podržavam Svijetski Dan bijelih traka kao globalnu kampanju koja ima za cilj zaustavljanje poricanja zločina genocida.
31. maja 1992 vlasti u Prijedoru, gradu u sjeverozapadnoj Bosni i Hercegovini, su naredile da svi nesrbi označe svoje kuće bijelim zastavama i da nose bijele trake prilikom napuštanja svojih kuća.
Danas se sjećamo na brutalnost te mrženje i ljudske okrutnosti.
Dužnost sviju nas je da osiguramo da zločin genocida bude trajno iskorijenjen, da se žrtve takvih zločina pamte i da se počinioci tih zločina izvedu pred lice pravde.
Danas na dan pamćenja i podrške žrtvama zločina, cijela globalna zajednica je posvećena istini, pravdi i poštovanju žrtava i njihovih porodica.
“Never Again” Applies to Bosnia, too The Jewish Post & News, p.4 Never again! That’s the expression Jewish Holocaust survivors and the rest of world Jewry use when referring to the horrors perpetrated by Nazi Germany. Never again should anyone stand by, shrug off reports about atrocities committed against other human beings, and claim that it’s not worth intervening. That’s what happened during the Second World War. Informed of the Nazi killing machine at Auschwitz and other death camps, U.S. President Franklin Delano Roosevelt dismissed the suggestion that U.S. planes bomb the camps. FDR claimed he couldn’t spare any planes for such a task. Now, a similar situation has arisen in Bosnia-Herzegovina. Serbian nationalists are committing brutal attacks on innocent men, women and children throughout that former Yugoslav state, with the assistance of the Serbian government in Belgrade. Moslems [Bosniaks] make up 44 per cent of the Bosnia-Herzegovina population, and form the largest ethno-religious group. But Serbs are a close second in size, and there are also substantial numbers of Croats t here. The Bosnian government claims the Serbian nationalists have set up 94 concentration camps around the country since the Croats and Bosniaks of Bosnia-Herzegovina voted to break away from Serb-dominated Yugoslavia last February. The government maintains the Serbs have arrested about 240,000 people, and as of last week, killed more than 9,000 civilian captives. U.S. President George Bush early last week dismissed reports about the atrocities as unconfirmed. And last week, it surfaced that UN personnel had known for a month about detailed reports of horrors in that part of “civilized” Europe and kept quiet about them. The evidence since April of wholesale Serbian drives to force Croats and Bosniaks out of large areas of the republic in a policy of “ethnic cleansing” – reports of people being packed into sealed cattle cars, and TV news clips of starving prisoners with bones protruding – are chilling parallels to the Nazis’ attempt to make Europe “Judenrein.” The world’s indifference, the caution, the warnings by Time Magazine, American, Canadian and European officials against large scale military action despite the evidence of horrors against civilians, all smack so sickeningly of what happened during the Holocaust. There is no point in using timid efforts like sanctions and limited military actions against bullies – whether they’are Saddam Hussein of Iraq, Serbian President Slobodan Milosevic or the nationalist Serbian warlords in Bosnia-Herzegovina. Bullies respect only one language – the threat of reality of brute force that surpasses their own. It is heartening, and altogether fitting, that some Jewish organizations and individuals have spoken out loudly against the outrages now going on in Bosnia-Herzegovina. The Israeli government has also expressed vocal concern about the atrocities there. And on July 9, The Jerusalem Post published an especially heartwarming story. It tells how a Jewish family now living in Jerusalem has taken in a Moslem family from besieged Sarajevo. The Jewish family was returning a favor – the Moslem family had sheltered it from the Nazis when it lived in Sarajevo, decades ago. The same Moslems helped other Jewish families during the Holocaust. If only the warring parties in former Yugoslavia could get along as well as those two families. No group there is entirely innocent – Croatian as well as Serbian nationalists have been involved in land grabs in Bosnia-Herzegovina. Until these factions learn the art of compromise, the world should do whatever it takes to impose a solution before thousands of more are murdered, and even more driven into exile, beyond the hundreds of thousands that have already suffered that fate. Posted in Genocide Written by genocideinbosnia February 6, 2011 at 11:33 pm Tagged with Bosnia, Bosnia Genocide, Bosnian Genocide, Concentration Camps in Bosnia, Ethnic Cleansing, Never Again, War Crimes
rs je genocidna i mora nestati
Genocide in Bosnia, Chilling Parallels to the Nazis’ attempt to make Europe “Judenrein”
12 August 1992.
POSTO NITI JEDNA OD ODREDBI DEJTONSKOG SPORAZUMA NIJE PROVEDENA U DJELO U GENOCIDNOJ rs NI NAKON DVADESET GODINA DEJTONSKI SPORAZUM MORA BITI STAGNIRAN A GENOCIDNA TVOREVINA rs UKINUTA MILOM ILI SILOM Text of Dayton The Republic of Bosnia and Herzegovina, the Federation of Bosnia and Article IRights of Refugees and Displaced Persons 1. All refugees and displaced persons have the right freely to return to 2. The Parties shall ensure that refugees and displaced persons are permitted 4. Choice of destination shall be up to the individual or family, and the 5. The Parties call upon the United Nations High Commissioner for Refugees
rs je genocidna i mora nestati
Annex 7: Agreement on Refugees and Displaced Persons
Peace Agreement documents initialed in Dayton, Ohio on November 21, 1995 and
signed in Paris on December 14, 1995. The agreement is known as the Dayton Peace
Accords. The following text was released by the Office of the Spokesman,
December 1, 1995.
Herzegovina, and the Republika Srpska (the "Parties") have agreed as follows:
CHAPTER ONE: PROTECTION
their homes of origin. They shall have the right to have restored to them
property of which they were deprived in the course of hostilities since 1991 and
to be compensated for any property that cannot be restored to them. The early
return of refugees and displaced persons is an important objective of the
settlement of the conflict in Bosnia and Herzegovina. The Parties confirm that
they will accept the return of such persons who have left their territory,
including those who have been accorded temporary protection by third countries.
to return in safety, without risk of harassment, intimidation, persecution, or
discrimination, particularly on account of their ethnic origin, religious
belief, or political opinion.
their territories which would hinder or impede the safe and voluntary return of
refugees and displaced persons. To demonstrate their commitment to securing full
respect for the human rights and fundamental freedoms of all persons within
their jurisdiction and creating without delay conditions suitable for return of
refugees and displaced persons, the Parties shall take immediately the following
confidence building measures:
discriminatory intent or effect;
incitement, through media or otherwise, of ethnic or religious hostility or
hatred;
prompt suppression of, acts of retribution by military, paramilitary, and police
services, and by other public officials or private individuals;
found and the provision of immediate access to these populations by
international humanitarian organizations and monitors;
military, paramilitary, and police forces, and other public servants,
responsible for serious violations of the basic rights of persons belonging to
ethnic or minority groups.
principle of the unity of the family shall be preserved. The Parties shall not
interfere with the returnees' choice of destination, nor shall they compel them
to remain in or move to situations of serious danger or insecurity, or to areas
lacking in the basic infrastructure necessary to resume a normal life. The
Parties shall facilitate the flow of information necessary for refugees and
displaced persons to make informed judgments about local conditions for return.
("UNHCR") to develop in close consultation with asylum countries and the Parties
a repatriation plan that will allow for an early, peaceful, orderly and phased
return of refugees and displaced persons, which may include priorities for
certain areas and ce
rs je genocidna i mora nestati
Etničko čišćenje Dervente
Grad Derventa je središte istoimene općine koja je površinom i brojem stanovništva, jedna od najvećih u Bosanskoj Posavini. Sjevernom granicom na rijeci Savi, u dužini od 10 km, graniči s Republikom Hrvatskom. Nakon odlaska Turaka, cijela Bosna i Hercegovina pa tako i grad Derventa, postala je dio Austro-Ugarske monarhije, u kojem vremenu se o Derventi može govoriti kao o gradu Hrvata katolika i muslimana, a pravoslavni puk je nastanjivao sela po okolnim brdima.
Prema popisu stanovništva iz 1991., Hrvata je u Derventi bilo 22.952, i bili su većina. Već od trenutka uspostave prve višestranačke općinske vlasti, nakon prvih parlamentarnih izbora na kojima je pobijedila HDZ-a, srpski zastupnici su tražili podjelu općine radi osnivanja „Srpske opštine Derventa“ sa sjedištem u mjestu Čardak. U tomu im je najviše pomagala tzv. JNA, čije su jake snage bile smještene u derventskoj vojarni i u vojnoj bazi južno od grada, u kojoj je od 1990. bilo uskladišteno sve naoružanje teritorijalne obrane većeg broja bosanskoposavskih općina. Tzv. „JNA“ je to oružje, već 1991., u cijelosti podijelila isključivo Srbima s područja sjeverne Bosne, uz istodobna nasilnička ponašanja, zastrašivanja i ubijanja tamošnjeg nesrpskog puka.
Potkraj ožujka 1992., većina Srba je svoje obitelji iselila iz Dervente, što je svima bio pouzdan znak da će uskoro uslijediti oružani napad. Nakon što su 3. ožujka 1992. Srbi napali Bosanski Brod i presjekli vezu toga dijela s ostatkom Posavine, već sutradan, 04. travnja 1992., su napali grad Derventu i okolna hrvatska naselja. Zbog svoje oružane nadmoći, uspjeli su zauzeti grad 07. srpnja 1992. godine.
Do temelja su srušili i najveću katoličku svetinju u Bosanskoj Posavini, crkvu Svetog Marka evanđeliste i samostan na Plehanu, koje su franjevci započeli graditi 1855. i uspjeli dovršiti u drugoj polovici 19. stoljeća. Crkva i samostan na Plehanu su zbog svoje ljepote opjevani i u narodnim pjesmama. Srušili su ih pripadnici Jedanaeste dubičke brigade srpske vojske, a predvodio ih je ratni zlocinac Brane Mijatović.
Srbi su takvim genocidnim zločinom, tim tzv. „etničkim čišćenjem“, u kojem su ubili i protjerali oko 28 000 ljudi katoličke i islamske vjere, područje Općine Derventa u potpunosti „etnički očistili“.
Primjerice, svjedočenjem srpske partizanke Mare Došen iz Sanskog Mosta, danim pred sudsko-liječničkim povjerenstvom u Prijedoru 24. srpnja 1942., potvrđena je narodu znana istina da su partizani već u prvoj polovici 1942., dovodili skupine od po 40 do 60 uhićenih uglednih građana Hrvata katoličke vjere iz Dervente u srpsko selo Kamenica pokraj Dervente, i tamo ih skupno strijeljali.
Zbog takvih mnoštvenih srpskih zločina počinjenih nad Hrvatima tijekom i između dva prošla rata, Derventa, Plehan i okolna Posavina su na kraju europskog 20. stoljeća, u potpunosti iseljeni, njihova sela opustjela, kuće, crkve i škole porušene, a putovi i oranice zarasle. I dok je prije posljednjeg rata u Derventskom dekanatu Vrhbosanske nadbiskupije živjelo oko 50 000 vjernika, u njemu već 1992., od žive crkve nije bilo traga.
VIDEO-Kako su Srbi doživjeli "oslobođenje" Dervente.
U prigodi obilježavanja 20. godišnjice izgnanstva Hrvata iz Dervente, rečeno je da svećenici u njoj danas bilježe tek 1.072 živućih vjernika, što je gorka istina koju nitko ne smije staviti „pod tepih“, jer bi šutnja o toj stvarnosti bila teški grijeh.
Prvi povratnici u Derventu i Posavinu su bili naši hrabri svećenici. Razlog iznimno malog broja hrvatskih povratnika, izvire iz svjesnih administrativnih i financijskih spletki koje provode tijela vlasti tzv. „Republike Srpske“, ali i iz nebrige državnih vlasti Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, koje propuštaju ili ne žele djelotvorno utjecati na stvaranje uvjeta za njihov povratak i siguran život.
Kardinal Vinko Puljić je tom prigodom sve pozvao da ne napuste Gospodina i Njegovu Riječ, ukazavši na potrebu i zahtjev sadašnjeg vremena, u kojem nužno moramo postati složni i svjesni sebe, svoga prava i dostojanstva pa se odgovornije postaviti prema svojim korijenima, prema grobovima svojih predaka i kolijevki koja nas je odnjihala, da nas se ne stide naši pokojnici pored čijih grobova hodamo, već da im pokažemo svoj žar, svoju vjernost, svoju postojanost i svoju ustrajnost. Naglasio je da se Kristom ne širi mržnja, nego ljubav i vjernost za opstanak i budućnost Hrvata na svojim životnim prostorima.
Željko Tomašević HRV
VISOKO PREDSTAVNIK ZA BiH INZKO IDE U NJUJORK DA IZNESE PRAVU ISTINU rs je genocidna i mora nestati
U New Yorku će tražiti da se ukine genocidna rs
Visoki predstavniik narednoga tjedna ide u New York, gdje će podnijeti izvješće Generalnoj skupštini UN-a.
Najavljuje, između ostalog, kako će izvijestiti o dubokoj zabrinutosti suštinskim osporavanjima suvereniteta i teritorijalnog integriteta države koja dolaze iz Republike Srpske, pri čemu predsjednik RS-a Milorad Dodik i druge osobe i dalje zagovaraju raspad BiH.
"Konstatirat ću kako, unatoč ekonomskoj krizi, neke političke stranke i neki lideri politički prioritet daju neproduktivnoj i beskorisnoj retorici koja vodi podjelama'', kazao je Inzko.
Izvori iz OHR-a tvrde pak i kako će se požaliti na smanjeno osoblje i proračun koji je od njegovog dolaska, protivno njegovim željama, smanjen za 40%.
"Mi Srbi lažemo da bi smo obmanuli sebe, da utešimo drugog, lažemo iz samilosti, da nas nije strah, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju i tuđu bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid našeg patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno."
Emir Suljagić : To što Dodik prodaje zove se fašizam i to barem u Americi niko ne kupuje
Postavljeno: 01/04/2013 - 18:52
• Ne tražimo ništa za sebe, ne tražimo niti od jednog našeg sugrađanina da uradi bilo šta za nas, nego da ako odluči da glasa to uradi za sebe, za svoju savjest, za svoj duševni mir. ..
Politički pravovremena i pametna , a ljudski jednostavna i bliska , ideja vodilja Građanske Koalicije Prvi mart da se svim građanima BiH obezbjedi mogućnost da na narednim izborima glasaju u svojim prijeratnim prebivalištima, munjevito se širi Bosnom i Hercegovinom i svim gradovima širom svijeta , gdje trenutno obitavaju raseljeni i izbjegli Bosanci i Hercegovci. Pomenuta ideja , oličena u Inicijativi za Srebrenicu, prošle godine je položila ispit tokom lokalnih izbora , nakon čega se Koalicija uobličila u svojevrsni projekat političke, pravne, socijalne, ekonomske i tehničko-logističke podrške povratku u cijeloj Bosni I Hercegovini , čime se , prema mnogima , stvaraju pretpostavke da građani naše zemlje , ponovo dobiju šansu da sami odlučuju o svojoj sudbini i sudbini svoje domovine.
O ovoj i drugim temama koje proizilaze iz osnovne ideje vodilje u intervjuu za Kliker govori koordinator Koalicije Emir Suljagić čije ideje i razmišljanja malo koga ostavljaju ravnodušnim. Za neupućene podatak da se radi o mladom doktoru nauka, bivšem ministru klture Sarajevskog kantona i briljantnom novinaru i piscu, čija je knjiga Razglednice iz groba prevedena na sedam svjetskih jezika. Knjiga je prema mnogima , do sada najbolje napisano štivo na temu genocida u Srebrenici kojeg je autor uspio preživjeti jer je u to vrijeme zbog poznavanja engleskog jezika, radio u bazi UN u Potočarima. Njegov otac i većina članova njegove porodice nisu preživjeli najveći masakr nakon Drugog svjetskog rata u Evropi, a on je kako kaže , ostao da živi i djeluje u u svijetu koji je trajno i nepovratno obilježila njihova smrt.Upravo zbog pomenutih činjenica za mnoge je fascinantan Suljagićev politički angažman lišen bilo kakvog revanšizma i baziran na realnim pretpostavkama i pametnom pragmatizmu koji je blizak svim izbjeglim i raseljenim licima u BiH.
Kliker.info : Relevantne institucije u BiH i regionu, nedavno su objavile da je ideja koalicije Prvi mart o registraciji birača kao najboljem odgovoru na sistematsko negiranje genocida u Republici Srpskoj, najbrže rastuća ideja u Bosni I Hercegovini. Kako objašnjavate ovaj trend koji očito pokazuje da ima nade za BiH ?
Suljagić :Niko od nas nema pretenzija da riješi sve probleme ove zemlje. Niti da, na kraju krajeva, pokaže bilo šta drugo, osim da kao što smo to pokazali i u Srebrenici još uvijek postoji način da glas u ovoj zemlji bude koristan i konstruktivan. I ako je to tačno, onda je to ne zbog toga što je bilo ko od nas uradio, nego zbog toga što građani ove zemlje počinju da razumiju da postoji ustavan, zakonit i demokratski način da se stvari pokrenu. Da, drugim riječima, ne moramo živjeti u stvarnosti koja je stvorena nožem i bodljikavom žicom u periodu od tri mjeseca 1992. godine. Da postoji demokratski način da kreiramo novu stvarnost i da ta stvarnost bude po mjeri svih građana Bosne i Hercegovine.
Kliker.info : Koaliciji prvi mart je do sada pristupilo preko 30 organizacija civilnog društva, udruženja žrtava, udruženja boraca, organizacija povratnika, izbjeglih i raseljenih, asocijacija i pokreta sa područja cijele Bosne i Hercegovine. Takva jedna mreža, jasno je svakome, nije mogla nastati preko noći i pretpostavljam da je u to ugrađeno na hiljade razgovora, pređenih kilometara i još mnogo štošta. Recite nam kako je tekla realizacija pomenute ideje?
Suljagić: Mi smo poslije izbora u Srebrenici imali dva izbora. Prvi je bio tipično bosanski, naime, da se naredne četiri godine tapšamo po ramenima i hvalimo jedni druge kako smo obavili dobar posao, i da se onda opet za četiri godine uhvatimo za glavu pred mogućnošću da zlotvori poput Milorada Dodika dobiju priliku da upravljaju Potočarima. Drugi je bio da na temeljima koje smo postavili u Srebrenici pokušamo izgraditi nešto novo, sa dalekosežnijim i dugoročnijim posljedicama, da naprosto krenemo u građansku borbu za krajnje granice slobode u našoj zemlji i da iskoristimo svako pravo i slobodu koju nam daje Ustav i zakoni države Bosne i Hercegovine. I da na ustavan, zakonit i demokratski način kažemo danas šta mislimo o onome što su nam svima uradili prije dvadeset godina.
Kliker.info : Aktuelna vlast u Republici Srpskoj reaguje histerično na svaki vaš korak i aktivnost. Čega su se prepali ?
Suljagić: To je vrlo blijed i providan pokušaj da od nas naprave fantoma koji tobože prijeti ukidanjem entiteta RS. I ako očekuju da ćemo progutati taj mamac, onda stvarno potcjenjuju našu inteligenciju. Jeste da nismo Dewey and LeBeouff - lobistička kuća kojoj su iz budžeta RS isplaćene stotine hiljada maraka novaca poreskih obveznika, a koja je prošle godine bankrotirala – ali, nismo baš tako glupi da dopustimo ljudima glupljim od nas, kakvi sjede u Dodikovom okruženju (vidi pod: Rajko Vasić) da od nas naprave strašilo kojim će plašiti svoje biračko tijelo. Mi imamo svoj plan, provodimo ga u skladu sa Ustavom i zakonima države, a oni kojima se to ne sviđa mogu posthumno da se obrate Slobodanu Miloševiću koji je u njihovo ime potpisao Dejtonski mirovni ugovor. Za one koji to ne shvataju, Dejtonski mirovni ugovor od ove zemlje nije napravio Kipar i glas svakog građanina BiH je konvertibilan na teritoriji cijele države.
Kliker.info : Dodik je vaše aktivnosti nazvao opasnim političkim kalkulacijama, koje će, kako kaže, biti spriječene novim zakonskim propisima. Šta se pod tim podrazumjeva i hoće li međunarodna zajednica ponovo biti nijemi posmatrač nepravde prema žrtvama etničkog čišćenja i genocida?
Suljagić : Kao što sam već rekao, Dodik ima mnogo problema i mi mu nećemo dopustiti da od nas napravi nešto što nismo. Propisi koji reguliraju prebivalište i boravište su državni i bilo kakav entitetski upad u taj sistem značio bi njegovo rušenje. Odgovornost za to neće snositi „Prvi mart“, jer mi nismo politička partija, i što se nas tiče ohrabrujemo ih da krenu u tom pravcu.
Kliker.info: Nedavno ste bili u SAD i u Washingtonu ste, prema medijskim izvještajima, izgleda dobili određene garancije da građani BiH koji žele da prijave mjesto boravka na prijeratnim adresama vise neće biti šikanirani od policije Republike Srpske. Da li će to biti dovoljno?
Suljagić : Ljepota, ako tako mogu reći ovoga što mi radimo, jeste da se temelji na univerzalnim vrijednostima. Moj boravak u SAD-u je koštao dvije hiljade dolara i za taj novac smo napravili u samo nekoliko dana mnogo više nego što je napravio Dodikov režim sa svih trinaest miliona dolara koliko se navodi da troši na lobističke aktivnosti u Washingtonu. Razlog za to je vrlo jednostavan: to što Dodik prodaje se zove fašizam i to barem u Sjedinjenim Državama niko ne kupuje. Tržište za tu robu možda može naći u nekim evropskim prijestolnicama koje i danas misle da su koncentracioni logori legitiman izraz nacionalnog interesa, kao što je recimo Berlin. U smislu onoga što smo dobili u SAD-u, to nije ništa više ni manje od onoga na šta su se SAD obavezale potpisivanjem Dejtonskog mirovnog ugovora. Dakle, reafirmacija principa slobode kretanja i slobode izbora prebivališta, reafirmacija Aneksa 7 Dejtonskog mirovnog ugovora i prava na povratak na prijeratno prebivalište.
Kliker.info: Tokom pomenutog boravka u Americi susreli ste se i sa izbjegličkom populacijom u više gradova. Prema našim informacijama vaše gostovanje je izazvalo nesvakidašnje interesovanje Bosanaca i Hercegovaca u Atlanti, St Louisu… Znači li to da ideja Prvog marta već pušta korijenje u ovom dijelu svijeta i može li registracija birača za naredne izbore ovaj put polučiti neki bolji rezultat. Do sada je to bilo na granici katastrofalnog.
Suljagić : Mi ćemo učiniti sve da svakome ko to želi omogućimo da iskoristi svoje fundamentalno političko i građansko pravo i glasa. Ne tražimo ništa za sebe, ne tražimo niti od jednog našeg sugrađanina da uradi bilo šta za nas, nego da ako odluči da glasa to uradi za sebe, za svoju savjest, za svoj duševni mir. Da na kraju krajeva, to uradi za one koji više nikad neće glasati. Ovo u čemu svi mi učestvujemo, naime, je borba dvije suprotstavljene i nepomirljive vizije Bosne i Hercegovine. Jedna je Bosna i Hercegovina genocida, etničkog čišćenja, koncentracionih logora, silovanja, ubijanja. Druga je Bosna i Hercegovina u kojoj smo svi jednaki i isti pred zakonom i u kojoj niko nema više prava na bilo kojem koraku naše zemlje zato što ima većinu koja je stvorena ognjem i mačem. Oni koji su protiv ovakve vizije Bosne i Hercegovine su za svoju viziju naše zemlje bili spremni da ubijaju nevine. Sve što mi treba da uradimo za svoju viziju naše zemlje je da popunimo dva formulara i glasamo. Učinili smo i učinićemo sve što budemo u stanju da im to omogućimo i olakšamo. U SAD-u je u toku uspostava organizacione strukture i za sve one koji žele da se pridruže, uključe ili samo registruju i glasaju pozivam da se jave na info@prvimart.ba
, a mi ćemo ih uputiti na naše aktiviste u St. Louisu, Atlanti i Chicagu.
Kliker.info: Koaliciji Prvi mart podršku je pružila i Katolička crkva u BiH što je prema mnogima i osnovni preduslov da i prognani Hrvati glasaju u svojim prijeratnim mjestima. U tom pravcu usmjerena je čini mi se i nedavna izjava Biskupske konferencije BiH, koja otprilike glasi da je i slijepcu jasno da slomljena kost u Bosni i Hercegovini krivo zarasta?
Suljagić : Mnogo je krivih srastanja u ovoj zemlji. Kao što sam već rekao, mi ne pretendujemo da riješimo sve probleme ove zemlje, osim da građanima pokažemo da postoji način da ih riješe svojim glasom. Da je njihov glas najefikasnije oruđe koje imaju na raspolaganju u borbi za svoju viziju Bosne i Hercegovine.
Kliker.info: I novi reis Islamske zajednice u BiH Husein ef. Kavazović nedavno je primio aktiviste Koalicije i pružio vam bezrezervnu podršku. Ovo spominjem zbog činjenice da ste vi sa starim reisom bili na ratnoj nozi.
suljagić : Nisam ja imao problem s reisom, moj problem je bio sa građaninom Mustafom Cerićem. I taj problem je također izglađen, jer bez obzira na sve naše međusobne razlike slažemo se oko jednog, najmanjeg zajedničkog sadržitelja, a to je država.
Kliker.info: Ovaj razgovor, odnosno prepisku, vodimo u vrijeme trajanja posljednjih priprema za održavanje Osnivačke skupštine nove stranke Željka Komšića. Mnogi pretpostavljaju da će se u rukovodstvu pomenute stranke naći i ime Emira Suljagića.
Suljagić : O svemu ću donijeti odluku kad tome dođe vrijeme. Sada je Prvi mart prioritet.
Halil Šetka (Kliker.info)
Zahtjev predsjedniku Srbije: Nikolić da se pokloni zrtvama Srpskog masakra u Kolibama
Predsjednik Udruženja za traženje zarobljenih boraca i nestalih civila iz Broda Marko Grabovac pozvao je predsjednika Srbije Tomislava Nikolića da dođe u Sijekovac i pokloni se Srbima ubijenim 1992. godine, jer je ovaj zločin bio uvod u sve ostale na prostoru BiH.
GRABOVAC ZABORAVLJA DA SU SRBI PRVI POCINILI MASAKR U KOLIBAMA
Sjećanje na kolibarske žrtve pobijene 16. 4. 1992. Sutra 16. 4. će u Kolibama biti obilježena 21. obljetnica od najstrašnijeg zločina u cjelokupnom postojanju Koliba. Na ovaj tužni dan, 16. 4. 1992. godine dogodio se najteži ratni zločin u zadnjem ratu na području općine Bosanski Brod. U napadu srpskih vojnih snaga i JNA ubijene su 23 osobe.
Ubijeni su taj dan u Kolibama:
Bajrić Ismet
Glavić Marko
Havić Enes
Hodžić Jašar
Jelić Luka
Karić Rizah
Kljajić Jozo
Kljajić Marko
Krešić Mirko
Marić Ivan
Matanović Ivo
Mašić Ejub
Mašić Ibrahim
Mujčin Mehmed
Mujčin Osman
Mujčin Smajo
Skopljak Osman
Soldo Emerik
Suljić Nijaz
Šarić Cvita
Šarić Mirko
Žepčan Fuad
Žepčan Jusuf
U znak sjećanja na pobijene Kolibarce održat će se molitva, zajednička dova, za ubijene kod Spomen turbeta u kompleksu džamije u 12:00 sati, a u 18:00 služit će se Sveta misa za ubijene Kolibarce u Župnom centru i crkvi Sv. Mihovila Arkanđela. Građani su pozvani da sukladno svojim uvjerenjima molitvom, minutom šutnje, polaganjem cvijeća ili na drugi prikladan način izraze dužno sjećanje na nedužne žrtve Koliba.
Tužnom događaju u Kolibama nazočit će i potpredsjednik Republike Srpske Enes Suljkanović, ministar za iseljene i izbjegle u Vladi RS-a Davor Čordaš, muftija banjolučki Edhem ef Čamdžić, predsjednik bosanskobrodskog općinskog vijeća Ivo Mijić i drugi dužnosnici.
Na području Koliba u zadnjem ratu smrtno je stradalo 76 mještana, a 16. 4. se uzima kao dan sjećanja na sve žrtve iz Koliba, kao i dan sjećanja na sve nedužne žrtve iz proteklog rata na području općine Bosanski Brod.
Za zločin u Kolibama nikada niko nije procesuiran.
odrzivipovratak.ba / kolibe.co
m / 15. 4. 2013.
Cetnicko klanje neduznih seljaka, Bosnjaka i Hrvata, Masakr u Gornjim Kolibama kod Bosanskog Broda, 17. aprila. 1992.
Zaklan, u lisicama! - Masakr Bosnjaka i Hrvata u Gornjim kolibama (Bosanski Brod), 17. aprila. 1992.
KONCENTRACIONI LOGOR MANJACA
KONCENTRACIONI LOGOR MANJACA
oni sa jedne strane znaju da su to uradili a sa druge strane nisu u stanju da se suoci s tim upravo sto je zlocin bio prevelik I sto je to Genocid
Izetbegovic se obrukao u Beogradu
DOK SE VOJVODA NIKOLIC I VOJVODA RADMANOVIC PREDSTAVLJAJU KAO NEKAKVI VELIKI DRZAVNICI IZETBEGOVIC JE U SJENI SVEGA TOGA
Izetbegovic je pompezno najavljivao kako ide u Beograd da jasno kaze da ne postoje nikakve dvije Srpske drzave I da rs nije nikakva drzava
Medzutim zalosno I smijesno je to da njegov glas su Nikolic i Radmanovic vjesto zamaglili i iskoristili za svoju licnu afirmaciju Pogledajte samo kako se Izetbegovic bijedno osjeca i ponasa dok poslusno stoji u redu kao nekakav izbjeglica dok mu dva drzavnika Cetnicki vojvoda Radmanovic i Cetnicki vojvoda Nikolic prilaze i rukuj se Stvarno veliko ponizenje i za drzavu RBiH
NA OVOM VIDEO IZGLEDA DA SE BAS ODAJE POCAST DRZAVNICIMA DVAJU SRPSKIH DRZAVA
http://www.vijesti.ba/vijesti/bih/142762-Balkanu-postoje-nikakve-dvije-srpske-drzave.html
rs je genocidna jer je nastala na genocidu I etnickom ciscenju I zato mora neminovno nestati
DODIK TO MORA DA ZNA JER JE I LICNO PRIZNAO POCINJENI GENOCID
A BRANI KARADZICA JER JE SVJESTAN DA PRESUDA KARADZICU UKIDA GENOCIDNU RS
Predsednik Republike Srpske (RS) Milorad Dodik izjavio je da sud treba da da konačnu reč o odgovornosti Ratka Mladića za ratne zločine, a da RS i srpski narod nemaju ništa sa zločinima koji se Mladiću stavljaju na teret.
Predsednik Genocidne Republike Srpske: Milorad Dodik
"Ratko Mladić je bio komandat Vojske RS i imao je svoje odgovornosti i obaveze. U vršenju svojih obaveza bio je obavezan da poštuje zakone i norme ratovanja. Ako je to prekršio, neka odgovara za to. I sud će to reći", rekao je Dodik novinarima u Banjaluci, komentarišući nastavak suđenja generalu Mladiću.
On je istakao da RS i srpski narod "nemaju ništa sa aktima koji su protiv zakona i normi ratovanja", dodajući da su nekorektne bilo kakve identifikacije RS i srpskog naroda sa zločinima za koje je pred Haškim tribunalom optužen Mladić.
Da smrdo cetnicki nitko I ne osudzuje sav Srpski narod Ali tkz rs je projekat I normalno je ako su krivi projektanti sto je napravljen bespravno isti se mora I srusiti kao nelegalna gradzevina
Predsednik RS je dodao da Ratka Mladića mnogi ljudi u RS i dalje doživljavaju kao čoveka koji je vodio Vojsku RS.
Znaci oni koji podrzavaju neciji zlocin automatski su saucesnici u zlocinu
"U percepciji tih ljudi on je značajna istorijska i vojna ličnost", kazao je Dodik.
U Povijesti ce ostati zapamcen kao najveci krvozedni hladnokrvni ubica veci od Hitlera
On je
Ato sto polazete vjence zlocincima to ce vas debelo kostati Jer Srpski poginuli vojnici su zlocinci
Presudom Medzunarodnog suda je jasno receno
Za genocide su odgovorni ;VRS PRS iInstitucije rs
rs je genocidna i mora nestati
SRBINE JEL SADA VJERUJES TKO SU VASOJ DECI DOHOVNI PROSVJETITELJI
OVAKVE BRADATE SOTONE SU 1992 DAVALE BLAGOSLOV SRPSKOJ ZLOCINACKOJ BAGRI U POHODU NA ISTREBLJENJE MUSLIMANA I HRVATA
PEDOFILI SU VAS UZOR
BEOGRAD - Iako je episkop zvorničko-tuzlanski Vasilije Kačavenda na sva zvona objavio tužbu protiv svih medija i pojedinaca koji su ga, navodno, lažno optužili za gnusne radnje, Oslobođenje je došlo do nepobitnih dokaza da su sve iznesene tvrdnje i više nego tačne.
Fotografije sa snimka na kojem se jasno vidi Vasilije Kačavenda kako se ljubi sa nepoznatim mladićem, predočene su i Svetom sinodu SPC-a u novembru prošle godine, kada je episkop Vasilije odstupio, navodno, zbog zdravstvenih problema. Sada je jasno o kakvim se problemima radilo. Kačavendin "zdravstveni problem" je snimak, koji je snimljen specijalnom kamerom ugrađenom u sat.
Nesumnjivo je da pomenuti snimak potvrđuje sve riječi koje je još prije u javnost iznio bivši sveštenik Zvorničko-tuzlanske eparhije Bojan Jovanović (jeromonah Serafim), koji je zbog svog hrabrog držanja više puta šikaniran i prebijan.
...bit će mesa, klat ćemo Hrvate...
U rujnu 1991. uhitili su veći broj hrvatskih civila i priveli ih u zgradu Policijske postaje, gdje su nakon mučenja i ispitivanja ubili 11 ljudi. Potom su dana 4. listopada 1991. pripadnici Teritorijalne obrane tzv „SAO Slavonije, Baranje i zapadnog Srema“, ušli u zgradu policije u kojoj su bili zatočeni hrvatski civili pa mučki pobili njih 28. Tzv. „JNA“ je tijekom oružanog razaranja Vukovara, u Dalj dovozila zarobljene vukovarske branitelje i predavala ih tamošnjoj „Srpskoj teritorijalnoj obrani“, koja ih je nakon stravičnih mučenja i masakriranja, ubila najmanje 34. Procjenjuje se da su od 1. kolovoza do prosinca 1991., Srbi u Dalju mučki pobili 139 ljudi. Tijela ubijenih hrvatskih civila, dijelom su spalili, dijelom bacili u mnoštvenu grobnicu u selu Ćelije, na farmi Lovas i na katoličkom groblju u Dalju, a dijelom ih bacili u Dunav.
rs je genocidna i mora nestati republika srpska jest genocidna tvorevina
Tko je novi Puniša Račić?
Čemu to uporno pranje Trećeg Reicha ako je EU druga i drugačija? Kome nije dosadila teza da su se Nijemci "suočili sa svojom nacističkom prošlošću". Evo vidite, Njemačka ovih dana izvodi pred sud 50 čuvara logora Auschwitz. Nakon 70 godina! Koje vražje suočavanje - nacisti su već otišli preko rijeke sa kovanicama eura na okicama. I dok teško pronalazite crnokošuljaše u Njemačkoj i u EU, jer su odapeli, kod nas Stipe Mesić, Ivo Josipović i Zoran Milanović vide bijele miševe kao crnokošuljaše. Kada im to odgovara, Srbijanci i velikosrbi podržavaju teze "mrskih Nemaca" o autonomnom fašizmu pojedinih europskih naroda, zapadno od Drine.
Slavko Dida Kvaternik na sv. Iliju 1941. godine
Srbija nije odgovorna za pokolj Židova u Beogradu, Hrvatska je u EU, ali su Hrvati ponovno na udaru autonomnog srbijanskog fašizma, kao i "domaće" pete kolone. Lako prihvatimo tezu da je ćirilica folklor i ništa više, ali u paketu dobivamo i domovinski "građanski rat", kao i divljanje velikosrpstva u UN-u, gdje Vuk Jeremić predsjedava Općoj skupštini UN-a, i koristi govornicu UN-a za svoje antihrvatske teze. Za govornicu je izašao i bivši četnik Tomislav Nikolić, kao predsjednik Srbije. Podsjetio je prisutne zastupnike na Jasenovac, NDH i inkviziciju! Zanimljivo, u ime BiH pojavio se Nebojša Radmanović, jedan od onih koji se čude da su Srbi napustili Sarajevo kada su Srbi granatirali taj grad! Nedostajao je samo Puniša Račić. Iz dvorane je udaljena Munira Subašić, predsjednica udruge Majke Srebrenice i Žepe. Cirkus u UN-u je najava budućeg cirkusa u EU-u.Dodaj novi komentar
Jedan od bivših rukovodilaca MUP-a Republike Srpske, koji danas živi i radi u Bijeljini, 25. oktobra 1994. godine referisao je generalu Ratku Mladiću, tadašnjem komandantu Vojske Republike Srpske, pored ostalog, i to ko je ubio novinarku Dadu Vujasinović, pišu beogradski mediji.
Jedan bivši rukovodilac MUP-a Republike Srpske, 25. oktobra 1994. godine referisao je generalu Ratku Mladiću, pored ostalog, i to ko je ubio novinarku Dadu Vujasinović
Mladićev informator je jedno vreme važio za kandidata za ministra policije MUP RS. Bilo je to pre nego što je na to mesto postavljen Žiko Rakić. Mladić ga je, u svom dnevniku, vodio pod pseudonimima “Krajišnik” i “Zemljak”, pišu Novosti.
Informator u tom razgovoru, koji je vođen u okolini Bijeljine, navodi ko je “najveći mafijaš“ u RS, uz upozorenje da je pokušao da se približi i samom Mladiću. Tog “najvećeg mafijaša”, generalov insajder označava i kao osobu koja je “počela da radi i za DB Srbije”. Navodi da je reč o čoveku, “ražalovanom članu Vlade RS, koji je blizak vođama mafije u Beogradu”, među kojima je “i onaj rodom sa Romanije”, koji su, pored ostalog, “žarili i palili” i po Nemačkoj.
"Oni su ubili novinarku Dadu Vujasinović, oni su spremni na sve...", zapisano je u dnevniku generala Ratka Mladića, u koji su “Novosti” imale uvid i čiji faksimil te stranice objavljujemo.
Dakle, još tada, jedan rukovodilac MUP RS, spominje ubistvo Dade Vujasinović kao nešto što je nesporno, iako je zvanična istraga tada tvrdila da je reč o samoubistvu.
Ljudi bliski generalu Mladiću još pre njegovog hapšenja govorili su da je bivši komandant Vojske Republike Srpske informacije o kriminalu, u kom je učestvovao deo civilne vlasti RS, predao Dadi Vujasinović. Kako su govorili, “njoj je verovao kao jednom od najuglednijih i najhrabrijih novinara u regionu” u tom periodu. Ta dokumentacija bila je složena u zelenoj fascikli.
Mladić se, kako saznaju mediji, posle smrti Dade Vujasinović interesovao da li je, tokom i posle uviđaja, kod nje pronađena zelena fascikla? Odgovor je bio odrečan.
Koliko, eventualno, Mladić danas može da pomogne u rasvetljavanju tog zločina, veliki je znak pitanja. Ali nesporno je da se jednostavnom analizom može utvrditi ko je bio njegov informator, odnosno ko mu je govorio o ubicama Vujasinovićeve.
Ukoliko bi tadašnji Mladićev insajder, koga je on zvao “Zemljak” ili “Krajišnik”, bio spreman da progovori, onda bi istraga, po svoj prilici, mogla da dođe do mnogo boljih rezultata i mogle bi da se uklone sve nedoumice kad je reč o ovom nerasvetljenom ubistvu.
Da podsetimo, novinarka Radoslava Dada Vujasinović pronađena je mrtva u svom stanu 8. aprila 1994. godine. Istraga je tada, u prvom nalazu, utvrdila da je ona izvršila samoubistvo. Porodica je, međutim, angažovala ekipu veštaka, koja je naknadno zatražila obnavljanje istrage, sumnjajući da je Dada digla ruku na sebe. U njenom stanu posle smrti, prema dostupnoj dokumentaciji, pronađeni su tragovi krvi koji pripadaju dvema grupama - 0 (Vujasinović) i A (NN osoba). Zvanična verzija je glasila da se novinarka ubila iz lovačke puške, i da ju je hitac pogodio u levi deo grudnog koša, kao i da je posle toga iskrvarila.
Radovan Karadžić
... identičnoj optužnici, za genocid u Srebrenici; progon Muslimana i Hrvata širom BiH; terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada i uzimanje za taoce "plavih šljemova" UN.
U danas objavljenom zahtjevu da sudije obavežu Mladića na svjedočenje posebnim nalogom, subpoenom, Karadžić navodi da je Mladić odbio njegov poziv da dobrovoljno svjedoči.
Mladićevo svjedočenje, piše u zahtjevu, relevantno je za pobijanje svih navoda optužnice protiv Karadžića.
Karadžić, kako je napisao njegov pravni savjetnik Piter Robinson, očekuje, između ostalog, da Mladić posvjedoči da "nikada nije izvjestio Karadžića, usmeno ili pismeno, da će zarobljenici iz Srebrenice biti strijeljani, da se strijeljaju ili da su strijeljani, kao i da nikada nije bilo Karadžićevih naređenja, planova ili namjere da se zarobljenici pogube".
U odgovoru na prijedlog Karadžića da Mladić svjedoči 29. jula - za vrijeme ljetne sudske pauze - Mladićevi branioci Branko Lukić i Dragan Ivetić naglasili su da to nije moguće zbog toga što se bivšem komandantu VRS sudi po istoj optužnici.
Mladićevi advokati naglasili su da optuženi ne mogu biti prinuđeni da svjedoče na svom suđenju, kako ne bi bili izloženi mogućnosti da sami sebe optuže. To, zbog istih optužnica, važi i za Mladićevo svjedočenje na suđenju Karadžiću.
Branioci generala Mladića naznačili su i da on zbog narušenog fizičkog i psihičkog stanja "jedva" učestvuje i u svom suđenju.
Odluku o zahtjevu Karadžićeve odbrane sudije će donijeti naknadno.
Zahtjev da svjedoče u odbranu Karadžića nedavno su odbili i generali VRS Zdravko Tolimir i Radivoj Miletić, koji su nepravosnažno osuđeni na doživotni zatvor, odnosno zatvorsku kaznu od 19 godina zbog genocida, odnosno zločina nad Muslimanima u Srebrenici.
Karadžić je zatražio da sud i Tolimira i Miletića obaveže da svjedoče.
We Remember the Bosnian Genocide, 1992-95. Mi se Sjećamo Genocida u Bosni, 1992-95.
Glavni tužitelj Alan Tieger
SARAJEVO / HAG - U Haškom sudu (ICTY) danas je započela žalbena rasprava nakon prošlogodišnjeg oslobađanja bivšeg predsjednika Republike Srpske (RS) Radovana Karadžića optužbi za genocid u sedam bosanskohercegovačkih općina, izvještava ...
... novinar agencije Anadolija (AA).
Haški tribunal odbio je 28. juna prošle godine zahtjev Karadžića da bude oslobođen na polovini suđenja, utvrdivši da su tužioci izveli dovoljno dokaza protiv njega po 10 tačaka optužnice, uključujući i one za genocid u Srebrenici, ali ga je oslobodilo tačke optužnice za genocid nad Bošnjacima i Hrvatima u drugih sedam općina u BiH.
Prema jednoj od tačaka optužnice protiv Karadžića u Hagu, snage bosanskih Srba su u općinama Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik pokušale da Bošnjake i Hrvate ''unište u potpunosti ili djelomično kao etničke grupe''.
U četiri žalbena osnova, Haško tužilaštvo tvrdi da bi ''svako razumno vijeće moglo da zaključi da je u Bratuncu, Foči, Ključu, Sanskom Mostu, Vlasenici i Zvorniku počinjen genocid'', kao i da su ''Karadžić i drugi učesnici udruženog zločinačkog poduhvata dijelili specifičnu namjeru čiji je cilj bilo fizičko uništenje bosanskih muslimana''.
Glavni tužitelj u procesu Alan Tieger tokom obraćanja Žalbenom vijeću podsjetio da se Karadžić optužen za udruženi zločinački poduhvat.
“Optuženi je učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu da se trajno uklone bosanski muslimani i bosanski Hrvati ili da se djelomično uništi nacionalna i vjerska skupina. Tereti se za genocid u sedam općina u BiH jer je Karadžić kao glavni i odgovorni, odnosno naređeni planirao, naređivao, pomagao i podržavao genocid”, rekao je Tieger, prenio je novinar Anadolije.
Napomenuo je da je na prvi pogled vrlo očito i jasno da su počinjeni zločini sa namjerom istrebljenja bosanskih muslimana i Hrvata iz navedenih općina.
“Postoje dovoljno dokaza da su bosanski muslimani i bosanski Hrvati ubijani od strane vojske bosanskih Srba u tim općinama. Raspravno vijeće je utvrdilo da je vojska bosanskih Srba vršila fizičko i duševno mučenje, silovanje tih zajednica. Ljudi su umirali u takvim uslovima i sve se to može pripisati optuženom”, istakao je Tieger.
Istakao je da je iza masovnih ubistava bosanskih muslimana i Hrvata ''postojala jasna i planska namjera da se iskorijene te zajednice''.
“Imamo potrebne dokaze o toj namjeri. Na primjer, 1992. godine u Prijedoru i Kozarcu su muslimani odvođeni u logore Karaterm i Omarsku, gdje su mučeni. U Prijedoru su se muslimani 1992. godine odjednom počeli suočavati sa sve većim antimuslimanskih raspoloženjem. Vidjeli su da se srpske komšije naoružavaju i čuli neprijateljske izjave o muslimanima i Hrvatima. Što se potkrepljuje izjavama rukovodstva bosanskih Srba. Samo u Kozaracu 800 ljudi je izgubilo živote u napadu. Ljudi su odvođeni u logore Keraterm i Omarska. Kasnije su novinari otkrili dokaze o logorima. Zatvorenici su redovno premlaćivani, a neki su i umirali od posljedica premlaćivanja'', konstatirao je haški tužitelj.
Opisao je kako su se “Srbi u logorima pitali šta da rade sa leševima - da li da ih spale ili da ih bace''.
Tokom rasprave prikazan je i snimak iz Skupštine Bosne i Hercegovine kada Karadžić prijeti da će vodstvo BiH ''odvesti muslimane u nestanak, jer muslimani ne mogu da se obrane ako bude rat ovdje''.
“Postojala je namjera da se unište bosanski muslimani u Prijedoru. To je dovoljan dokaza da je postojala genocidna namjera. Pogotovo kada vrhovni komandant pirijeti muslimanima istrjebljenjem'', kazao je tužitelj Tiger.
U sudsnici Haškog tribunala su podsjetili da je i sam Karadžić potvrdio da su njegove izjave imale ''genocidne izraze'', ali da se one moraju odmjeriti na sveukupnost okolnosti. Tokom rasprava je konstatirano i da su kombinacije ubijanja i protjerivanja dovele do potpunih razbijanja porodičnih struktura.
''Kombinacija fizičke destrukcije i raseljavanja može dovesti do uništenja zajednice'', kazano je na sudu.
Budući da su suci odbili Karadžićev zahtjev za oslobađanjem po svim točkama optužnice, oslobodivši ga samo po jednoj, on se od jeseni prošle godine brani od preostalih deset.
Do sada je izveo oko 130 svjedoka dok ih namjerava pozvati još preko 400. No neizvjesno je hoće li se svi odazvati, odnosno hoće li one koji ne žele doći u Haag suci na to natjerati izdavanjem obvezujućeg naloga (subpoene).
Kako je potvrđeno, Karadžićev pravni savjetnik Piter Robinson i predstavnici Haškog tužilaštva imaju po sat da iznesu argumentaciju, a sudijama će se moći obratiti i optuženi Karadžić. U toku je iznošenje argumenata Karadžićeve odbrane.
(Vijesti.ba/Anadolija)
... u međuvremenu, stekli novi uslovi i dokazi u vezi sa događajima na srebreničkom području u julu 1995. godine, javnosti se pismom obratio Dragan Čavić.
“Kako to rade režimski mediji, najbolja ilustracija je sinoćnji nastup Milorada Dodika na RTRS-u u emisiji „Presing“.
Cijelu emisiju, koja je koncipirana kao dijalog -emisija radi suprostavljanja stavova različitih učesnika,obilježio je dijalog Milorada Dodika sa Draganom Čavićem, koji nije bio tu u studiju da demantuje njegove laži .
Milorad Dodik je kukavica koji nema hrabrosti da se javno suoči sa Draganom Čavićem o ovoj temi, ili bilo kojoj drugoj temi, jer zna da su u mojim rukama argumenti a u njegovim laži.
Zato o Draganu Čaviću , gdje god mu se ukaže prilika, drži monologe jer nema hrabrosti da se javno sučimo na bilo kojoj televiziji, ja kao bivši Predsjednik RS a on kao sadašnji.
Prije svega, Dragan Čavić ima veze sa Izvještajem Komisije za istraživanje događaja u i oko Srebrenice iz 2004.godine onoliko koliko i Milorad Dodik.
Ovaj Izvještaj je usvojila Vlada RS na čelu sa Draganom Mikerevićem i nikakav potpis na taj dokument kojeg je usvojila Vlada RS nije stavio Dragan Čavić, tako da na poziv Milorada Dodika da Dragan Čavić povuče svoj potpis sa tog Izvještaja moj odgovor je jasan :
Nemam šta povući, jer ništa nisam ni potpisao!
O Srebrenici sam javno rekao sve šta sam imao reći obraćanjem na RTRS u proljeće 2004.godine (prije punih 9 godina), što se može naći kao video snimak na www.Youtube.com i to je moja jedina veza sa Srebreničkim tragičnim događajima iz 1995.godine.
Ali zato je Milorad Dodik javno priznao da se u Srebrenici desio genocid, što ja za razliku od njega nikada nisam izjavio, a to možete pogledati:
<iframe width="640" height="360" src="http://www.youtube.com/embed/AXcvZsQTFko?feature=player_embedded" frameborder="0" allowfullscreen></iframe>
Milorad Dodik je jedini Srbin iz Republike Srpske, i to još u funkciji Predsjednika Republike Srpske, u intervjuu Senadu Hadžifejzoviću priznao da se u Srebrenici desio genocid. Ko ne vjeruje neka pogleda i posluša pravog Milorada Dodika.
Po meni, Milorad Dodik je počinio ekonomski genocid nad vlastitim narodom, a najnovija afera oko fabrike glinice Birač i Balkan Investment Banke, samo potvrđuje da sam u pravu.
On je lični prijatelj sa vlasnikom UKIO grupe iz Litvanije Vladimirom Romanovom. Romanov mu je davao donacije stotinama hiljada KM preko Birča i Balkan Investment Banke za njegov košarkaški klub Igokea.
Kredit koji je Dodik iz IRB dodjelio firmi čiji je suvlasnik njegov sin „Fruit eco“ isplaćen je upravo preko Balkan Investment Banke, uz to nije bilo dovoljno što je kredit dodijeljen već je naknadno i produžen grejs period ovoj istoj firmi.
Balkan investment Banka je otkupila obveznice u vrijednosti 7 miliona KM koje je emitovala "Kaldera" u vlasništvu Dodikovog bliskog prijatelja Milenka Čićića, a prije par mjeseci te iste obveznice je od Balkan Investment Banke otkupila Investiciono-razvojna banka RS. Da li se išta prethodno moglo dogoditi da Milorad Dodik nije uticao na Romanova da odobri ovakve aranžmane?
Zbog ovakvih aranžmana Balkan Investment Banka je propala pa je sada spašavaju isti oni koji su je i uništili na čelu sa Miloradom Dodikom.I što je najžalosnije, ne spasavaju je svojim parama nego parama građana.
I na kraju mogu samo reći da Milorad Dodik često govori laži o meni zbog toga što ja takođe često govorim istinu o njemu.
Na sreću, njegove laži nije teško demantovati.
U laži su uvijek bile kratke noge a Miloradove laži su ostale i bez nogu! “
Podsjećamo da je Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik rekao kako smatra da Dragan Čavić kao bivši predsjednik Republike Srpske treba da se odrekne potpisa sa izvještaja o Srebrenici i da se javno izvini srpskom narodu, jer su se, u međuvremenu, stekli novi uslovi i dokazi u vezi sa događajima na srebreničkom području u julu 1995. godine.
“Čavić je potpisao sramni izvještaj o Srebrenici da bi sačuvao političku fotelju. Da nije bilo tog sramnog i lažnog izvještaja, mnogo bi lakše bilo danas Radovanu Karadžiću i mnogim drugim ljudima u Haškom tribunalu”, ocijenio je sinoć Dodik.
Predsjednik Srpske je rekao da međunarodna zajednica i Haški tribunal nisu imali nikakvih egzaktnih podataka i dokaza o tome šta se dešavalo u Srebrenici.
“Stranci i Bošnjaci pokušali su iskoristiti priču o Srebrenici kao dokaz da su Srbi počinili genocid u Srebrenici i zato je bio potreban Čavićev izvještaj koji prelazi famoznu cifru od preko 8.000 ubijenih u Srebrenici”, istakao je Dodik.
Nakon uhićenja jeromonaha Nikolaja Stamatovića zato što je Bojanu Jovanoviću, bivšem đakonu Srpske pravoslavne crkve, pokušao za 100.000 eura prodati porno-film u trajanju od sat i pol u kojem, navodno, vladika Vasilije Kačavenda seksualno opći sa četvoricom mladića, na okolnosti ovog događaja u beogradskoj policiji svoj iskaz dao je Jovanovićev odvjetnik Duško Tomić, koji je istražiteljima kazao svoja saznanja o seks-skandalu koji je potresao Srpsku pravoslavnu crkvu.
Zaplijenjen laptop
Inače, Stamatović je namjesnik manastira u etno-selu "Stanišići" kod Bijeljine, a policajci su u njegovom laptopu, koji su zaplijenili, pronašli, navodno, vladikin pornić.
Avaz je još ranije poslao upit Ministarstvu unutarnjih poslova Srbije, a u odgovoru se navodi kako u vezi s novinarskim pitanjima lista nemaju informacije.
Podsjećamo da je Jovanović ustupio neke od SMS-ova koje mu je otac Nikolaj slao, ugovarajući sastanak zbog prodaje filma, piše dalje Dnevni avaz.
Jovanović je o Nikolajevoj ponudi obavijestio odvjetnika Tomića, koji je na ugovorenom sastanku pregledao spornu videosnimku.
- Razgovarao sam s načelnikom za krvne i seksualne delikte MUP-a Srbije u Beogradu i s relevantnim ljudima iz crkvenih krugova. Prvi put imam uvjerenje da će se staviti točka na ovaj strašni događaj. Sada više nitko od toga ne bježi. Osobno, mislim da je otac Nikolaj čestito i naivno stvorenje koje je ovdje zlouporabljeno. Interesantan je za istragu i momak koji je došao u Beograd prodati taj porno-film. Uvjeren sam da će u vibnju na Saboru Srpske pravoslavne crkve biti stavljena točka na sve ovo - kaže Tomić.
Po Srbiji kruže priče kako je sinod Pravoslavne crkve već ranije vidio spornu snimku, na kojoj Kačavenda ima seks sa četvoricom mladića.
- Snimka je stravična. Sve je više predstavnika Pravoslavne crkve koji smatraju da je ovo s vladikom Kačavendom kap koja je prelila čašu. Razgovarao sam sa policajcima koji su sudjelovali u akciji. Nedvojbeno je da se radi o kaznenom djelu nedozvoljene trgovine. Nigdje po zakonu nije dozvoljeno trgovati porno-filmovima. S obzirom na to da su tražili 100.000 eura, to je teži oblik ovog kaznenog djela. Postoje elementi i drugih djela, o kojima sada ne bih pričao. Želim saznati pozadinu ovoga, jer se ovim slučajem bavim desetak godina. Ovo pokazuje kako su bile istinite priče ljudi koji su na pravdi Boga šutnuti u nedođiju i raščinjeni su zbog Kačavende - pojašnjava Tomić.
Nakon što se pojavila ova snimka, postoji mogućnost da će se podrobnije istražiti ubojstvo bogoslova Milića Blažanovića koje se dogodilo u Papraći, a za koje su mnogi optuživali vladiku Kačavendu. Podsjećamo, ovo ubojstvo još je obavijeno velom tajne.
Pozitivan signal
- Ohrabruje i stav vladike Grigorija, koji je na čelu Međureligijskog vijeća. Očekujem da i on otvori ovo pitanje. Ne bi došlo do uhićenja ovih osoba da policija u Srbiji nije dobila pozitivan signal. Svako daljnje bitisanje Kačavende stravično je i za Crkvu i za narod - rekao je Tomić.
On je također kazao kako nema govora da se radi o montiranoj snimci te da je događaj čist kao suza.
- Želim saznati tko je snimio porno-film. Znam da ima više filmova koji kruže i njima se ucjenjuje Kačavenda. Tko vidi minutu ovog filma, smučit će mu se cijeli ljudski rod. Ja sam svojim očima vidio i ne može me nitko uvjeriti da to nije Kačavenda. Nisam za to da čovječanstvo vidi Kačavendin porno-film, to nije ni fer uraditi, Bože sačuvaj... Da ima časti, on bi već jučer, nakon ovoga, sam otišao negdje i nestao. A on se šepuri po Bijeljini kao da je oslobodio Bijeljinu. On je i dalje veoma moćan i smatra da mu nitko ništa ne može - kazao je Tomić.
Podsjećamo, otac Nikolaj i još jedna osoba došli su u Beograd i Jovanoviću, Tomiću i još dvojici ljudi pokazali pornić. Jedan dio filma snimljen je, kako je ranije kazao Tomić, u vladikinom dvoru u Bijeljini, a drugi u njegovom stanu u Beogradu.
Klopka za oca Nikolaja
Nikolaj je uhićen nakon što se Jovanović obratio policiji pa su mu inspektori napravili klopku.
Jovanoviću je kazao da dođe na sastanak sam ispred jedne crkve u Beogradu i ponese novac. Kada je stigao, otac Nikolaj rekao mu je da sjedne u taksi. Jovanović je zatražio da još jednom vidi film. Sve je to promatrala policija, a dogovor je bio da, kada Jovanović vidi da je film u laptopu, skine kaput i tako pošalje signal policiji da počne s akcijom. Kada je Jovanović to učinio, policija je prišla vozilu te uhitila oca Nikolaja i mladića.
(Dnevnik.ba I Dnevni avaz)
'Tko je upalio svjetlo'' U SRBIJI JE ODAVNO MRAK
56-godišnji muškarac ležao je na podu sklupčan, izgladnio, polugol, težak svega 30 kilograma, kada ga je na poziv susjeda u stanu u Kragujevcu pronašla policija. Misleći da je mrtav, policija je pozvala mrtvozornika koji je ustvrdio da je Dragiša Đorđević živ.
Danima umirao od gladi (Foto: Blic)
Danima umirao od gladi (Foto: Blic)
Dragiša Đorđević (Foto: Blic)
'Provalili smo vrata. Čovjek je bio kao mrtav. Ležao je na podu i nije se pomicao. Pozvali smo liječnike i pred njima počeli očevid. U trenutku kada smo počeli fotografirati mjesto, podigao je glavu i u potpunom bunilu šapatom prozborio: 'Tko je upalio svjetlo?' Nastala je potpuna panika u stanu. Kolega policajac se zanio i morali smo mu donijeti vode da ne povrati od šoka', ispričao je jedan policajac, piše 'Blic'.
Liječnici su odmah reagirali te muškarca prevezli u kragujevački Klinički centar. Trenutačno je u veoma teškom stanju. Ništa nije jeo više od dva tjedna.
Sudjedi kažu kako ga nisu vidjeli danima te da je iz njegovog stana dopirao smrad, zbog čega su pozvali policiju. Budući da nitko nije otvarao vrata, policajci su pozvali vatrogasce, koji su u stan ušli kroz balkon i zatekli izmučeno tijelo čovjeka koji je umirao sam, na podu svog doma. Živio je s 13.000 dinara mjesečno.
'Nisam mogao ustati da kupim hranu. Nisam mogao', ispričao je Dragiša u bolnici te dodao kako je danima ležao na podu, sklupčan kraj vrata i bio sve slabiji. Budući da mu je isključen telefon nije mogao nikoga nazvati.
'Nisam mogao platiti račun za telefon. Nemam nikoga', rekao je Dragiša.
'On je neuhranjen, zapušten, ima rane na leđima, vjerojatno i respiratornu infekciju. Doveli su ga u teškom stanju, svjesnog, ali je teško pričao', rekli su u bolnici.
Dragiša Đorđević umirao je sam u svom stanu (Foto: Blic)
Galbraith; rs postoji na okupiranoj zemlji jer je pocinjen Genocid
NE ZABORAVITE SRPSKI GENOCID NI RADI NAS MRTVIH PO CIJIM KOSTIMA GAZI CETNICKA CIZMA ,PO NAMA KOJI SE NOCU USTAJEMO I HODAMO GENOCIDNOM RS
Ni mi mrtvi ni vi zivi kao niti ljudska savjes nece imati mira dok se pravedno ne kazne svi srpski zlocinci i oni koji su ucestvovali i jos ucestvuju u stvaranju svoje genocidne tvorevine preko genocida i nas mrtvih i jos zele legalizovati tu svoju genocidnu srbo-cetnicku tvorevinu pod
imenom nekakve 'rs republike srpske cije je samo ime provokacija i za nas mrtve zrtve i vas zive i zato poruka svima da nema mira dok postoji srpska tvorevina pod ovim imenom
MI VAS KRUHOM A VI NAS KUNDAKOM CETNICI SUMSKI
OSVETA CE UBRZO DA VAS STIGNE I TEBE MILORADE I TEBE JOVO
- J.G., Hrvat, iz Dervente:
“U zgradu u kojoj sam stanovao u Derventi usli su 12. svibnja 1992. godine cetnicki vojnici u maskirnim uniformama. Odmah su nas istjerali sve van iz zgrade, potom su nas postrojili. Udarali su nas nogama i kundacima. Nakon toga su nas odveli u dvoriste veterinarske stanice. Tu su ubili dvojicu mladica. Jednog od njih je ubio iz pistolja Veljko Milankovic, komandant paravojne postrojbe "Vukovi sa Vucjaka". Nas je u toj grupi zarobljenih bilo oko trideset. I tu su nas tukli raznim predmetima. Nakon toga odveli su nas u vojarnu JNA u Derventi. Izdvojeno nas je petnaestak u jedan hodnik kraj trpezarije. Taj hodnik je bio namijenjen za batinjanje. Tada sam prvi puta vidio Branka Ratica, covjeka za kojega kazu da je rukovodio akcijama JNA, a shvatio sam da se njega pita za sve. Nas su postrojili, on je dosao do mene, udario me nogom pa sam se srusio na pod. Nakon toga nastavili su me udarati drugi. Neki od njih imali su u rukama nogare od stola te su njima mlatili. Kasnije su nas zatvorili u celije garnizonskog zatvora. Odmah nakon toga odveli su sina Age Memica, koga su zvali Zaba. Ubijen je. Tijekom noci mene su poveli na saslusanje kod komandanta garnizona Ljubomira Obradovica. Njega sam poznavao prije rata. Iza mojih leda stajali su vojni policajci s palicama. Nakon toga su me vratili u celiju. Svi zatocenici su krvarili od batina. Vojnim kamionima smo prebaceni u Staru Gradisku. Tu su nas strazari, po dolasku, tako isprebijali da sam pao u nesvijest. Za vrijeme boravka u zarobljenistvu slomljeno mi je pet rebara i cetiri zuba, smrsavio sam vise od petnaest kilograma...”.
ISUSE DAJ NAM SNAGE I PROVIDNOSTI U ODLUCNOJ BITCI ZA SVOJA OGNJISTA U BOSANSKOJ POSAVINI I BUDI NA STRANI PRAVEDNIH
O boze pomozi i onim koji su zalutali u traganju za svojim indetitetom a svijest i ideologija mrznje svega svega ne-srpskog ih odvela na pogresan put nedaleko od RAJA bolje receno Istocno od raja u predgradze pakla.
Oprosti i moli za neduzne ma kojem plemenu pripadali a isto tako kazni svjesno zalutale vrazije drustvo sa krvavim rukama koje brisu od rosne livade Bos Posavine ispijajuci suze uplakanih i njihovom mrznjom protjeranih neduznih bozjih mucenika
Pozivam sve patriote Bos Posavine da se ukljuce u akciju Rusenja genocidne rs legalnim demokratskim sredstvima Svugdje i na svakom mjestu pogotovo javnim mjestima i ispred institucija Plakatima Letcima i drugim saopstenjima Zahtjevajmo BEZUVJETNO UKIDANJE DISKRIMINIRAJUCEG NAZIVA rs Uporiste i sve argumente imamo u svim mogucim rezolucijama o ljudskim pravima pa i po onoj Evropsko kojom se Odlukom suda iz Strazbura zahtjeva postivanje ljudskih prava i izvrsenje presude Sejdic Finci koja je samo uvod u stvarno i potpuno postivanje ljudskih prava Ukidanjem tog DISKRIMINIRAJUCEG nacistickog naziva rs ta genocidna tvorevina fakticki gubi smisao za svoje postojanje i time se ruse njeni zlocinacki temelji kao kula od karata Mi Hrvati i Muslimani Dervente kao i cjele Bos Posavine a i drzave RBiH imamo obavezu ustavom preuzetu 91 i moralnu i svaku drugu odgovornost da nikad ne prihvatimo naprotiv da svim sredstvima izbrisemo nepobitno DISKRIMINIRAJUCI naziv rs Nadam se da ce vec sutra u centru Dervente i ostalih gradova i sela osvanuti plakati sa takvim zahtjevima Pokazimo im da se nikada nece legalizirati jedna takva zlocinacka genocidna tvorevina pogotovo ne pod tim nazivom Ovom prilikom bi upozorio nacelnika Srpskog SUPA Dervente Milu Tadica kao i predsjednika opcine Derventa da ne pokusavaju ni na koji naci ometati idemokratsko izrazavanje volje gradzana Dervente jer u suprotnom opet smo na pragu 92 Ovaj put mnogo jaci i sposobniji rijeseni da ustrajemo na oslobodzenju Dervente i cijele Bos Posavine od Srpskih GENOCIDASA A sud i tuzilastvo u Derventi pozivam sa zahtjevom da hitno i neodlozno procesuira ratne zlocince Gen Slavka Lisicu gen Novicu Simica puk Savu Petrovica Panteliju Curguza bivseg milicajca iz sa Cardaka Ristu Stojicica Novu Pjeranovica kao i jos preko 2679 koji su na nasem spisku uz potpune dokaze o srbima ratnim zlocincim sa opcine Derventa
DJECO DERVENTE PAMTITE UBICE VASIH OCEVA MAKI BRACE I SESTARA
NIKAD NE DOZVOLITE DA OSTANU NEKAZNJENI ;OSVETA IH MORA STICI KAD RAD
PJERANOVIĆ, NOVO, (Dušan), Srbin, muškarac, iz derventskog naselja Omeragića, pripadnik srpskih snaga, kapetan JNA - u njegovoj kući bilo je smješteno zapovjedništvo lokalne postrojbe srpskih snaga; tijekom travnja 1992. godine osobno predvodio pripadnike srpskih snaga u agresiji i oružanom napadu na grad Derventu, odgovoran za ratne zločine počinjene nad Hrvatima i Muslimanima općine Derventa.
Z L O C I N B E Z K A Z N E
OBRADOVIĆ, LJUBOMIR, Srbin, muškarac, potpukovnik JNA, zamjenik zapovjednika vojarne "Zdravko Čelar" u Derventi, tijekom 1991. i 1992. godine aktivno sudjelovao u pripremi i provedbi agresije i ratnih zločina počinjenih nad Hravtima i Muslimanima općine Derventa; od pukovnika JNA Stublinčevića (zapovjednika "Operativno-taktičke grupe" JNA sa sjedištem u dobojskom selu Podnovlju) imenovan dozapovjednikom nižeg zapovjednog mjesta smještenog u vojarni JNA u Derventi sa zonom odgovornosti na prostoru općine Derventa. Aktivno je podržavao stajalište SDS-a za teritorijalnim odvajanjem onih prostora općine Derventa u kojima Srbi žive u većini i osnivanje 'Srpske općine Derventa' sa sjedištem u gradskom naselju Čardaku. U završnoj etapi priprema za agresiju i okupaciju Bosanske posavine, početkom 1992. godine, imenovan je od strane zapovjednika derventske vojarne JNA Stanka Trajkovića, u novoosnovano zapovjedništvo zapovjednog mjesta u Derventi, osobno je12.05.1992. godine u prostorijama derventske vojarne JNA provodio istražne radnje nad Hrvatima i Muslimanima koje su pripadnici srpskih snaga tog dana uhitili u gradu Derventi i zatvorili u toj vojarni. Nakon provedenih istraga, određivao u koji će logor koji od uhićenika biti upućen.
NOVIĆ, NOVAK, Srbin, muškarac, do prvih višestranačkih općinskih izbora načelnik policije u Derventi, tijekom 1991. i 1992. godine aktivno sudjelovao u pripremi i provedbi agresije i ratnih zločina počinjenih nad Hrvatima i Muslimanima općine Derventa; početkom 1992. godine često dolazio u derventsku vojarnu JNA i obavljao niz razovora sa zapovjednikom vojarne, potpukovnikom Stankom Trajkovićem, i načelnikom 'Centra službi bezbednosti Doboj' Andrijom Bjeloševićem, radi provedbe završne etape priprema za agresiju i okupaciju zapadnog dijela Bosanske posavine. Zajedno s Milanom Vukovićem zapovjedio pripadnicima srpskih snaga da 23.03.1992. godine uhite 70 civila Hrvata i Muslimana iz derventskog naselja Omeragića. Nakon uhićenja civile odvode i zatvaraju u Osnovnu školu u selu Agićima; nakon određenog vremena skupina od 17 zatočenika premještena u srpski logor u Starom mlinu na rijeci Vijaka (općina Prnjavor). Odgovoran je za ratne zločine počinjene tijekom 1992. godine,nad Hrvatima i Muslimanima općine Derventa.
RATIĆ, BRANKO, Srbin, muškarac, s područja općine Derventa, kao zapovjednik srpske postrojbe zvane Crni kojoti uhitio 25.03.1992. godine pet članova HDZ-a Dervente na čelu s predsjednikom stranke Ikom Stanićem te ih zatvorio u vojni zatvor JNA i izvrgnuo brutalnom mučenju i zlostavljanju, zbog čega je umro 18-godišnji Ivica Katović. S pripadnicima srpskih snaga kojima je zapovijedao u diverzantskoj akciji 15.09.1991. lakše je oštetio most preko rijeke Save koji povezuje Bosanski sa Slavonskim Brodom. Identičnu diverzantsku akciju predvodio je i sredinom veljače 1992. godine. Osobno je 20.04.1992. godine u Derventi, kroz Ulicu Mladena Stojanovića, predvodio skupinu pripadnika srpskih snaga, i uhitili veći broj civilnih osoba (Hrvata i Muslimana), a dvoje od njih su ubili na licu mjesta. U hodniku koji se nalazio pokraj blagavaonice u derventskoj vojarni JNA, 12.05.1992. godine fizički je zlostavljao (rukama i nogama udarao) Hrvate i Muslimane koje su po gradu Derventi uhitili i tu doveli pripadnici srpskih snaga. Nakon provedene torture, zapovjedio da uhićenike zatvore u prostorije zatvora koji se nalazio u toj vojarni.
Navršila se danas još jedna obljetnica, 25. ožujka 1991. godine, na temelju koje
je nastao politički mit prema kojemu su Franjo Tuđman i Slobodan Milošević u
Karađorđevu “dogovorili podjelu Bosne (i Hercegovine)” a onda, u dijaboličnoj
verziji mita, i tijek i konačni rezultat rata. O tome u trećem dijelu knjige
najopširnije dosad piše povjesničar dr. sc. Ivica (Ivo) Lučić s Hrvatskog
instituta za povijest, u upravo objavljenom djelu “Uzroci rata: Bosna i
Hercegovina od 1980. do 1992. godine” koje je od danas u prodaji na svim
kioscima. Lučić u zaključku tog poglavlja donosi:
“Bosna i Hercegovina nastala je 1943. godine unutar jugoslavenske
socijalističke federacije. Njezina početna ustavna odrednica administrativne
zajednice s trima narodima bila je očito paradoksalna, između ostaloga i što je
trećem narodu (Muslimanima) nacionalnost priznata tek 25 godina kasnije. Ta
osobita proturječnost, bez obzira na njezinu narav koja bi iziskivala posebnu
analizu, jamčila je kako je SR BiH vrlo osjetljiv eksperiment. U posebno složenu
situaciju dovedeni su Srbija, koja je unutar svoga teritorija dobila dvije
pokrajine, i Hrvatska, koja je definirana kao država s dva konstitutivna naroda.
Između Srbije i Hrvatske konstituirana je SR BiH kao svojevrsna „tampon zona“ s
dvama, a kasnije i trima konstitutivnim narodima. SR BiH služila je J. B. Titu
te partijskom i državnom vrhu za pacifikaciju srpskog i hrvatskog nacionalizma,
odnosno discipliniranje njihovih partijskih vodstava. U istu svrhu služila je i
služi „međunarodnoj zajednici“ nakon rata, odnosno Daytonskog sporazuma.
Priča o podjeli, odnosno dogovoru Tuđmana i Miloševića nastala je na staroj
komunističkoj matrici o dogovoru hrvatske i srpske buržoazije o „podijeli
Jugoslavije“. Obnovljena je u prvoj polovini 1991. godine, u vrijeme najžešćih
političkih borbi između zagovornika samostalnosti nacionalnih država i očuvanja
jugoslavenske federacije. Razlika je bila u tome što je priču o „podjeli
Jugoslavije” zamijenila priča o „podjeli Bosne i Hercegovine“. Proširena je u
oporbenim hrvatskim i u bosansko-hercegovačkim političkim krugovima, a služila
je za slabljenje, odnosno političku diskvalifikaciju predsjednika RH Franje
Tuđmana. Bila je dio kampanje u predsjedničkim izborima u Hrvatskoj 1992.
godine. Priča o podjeli BiH poslužila je i za razbijanja hrvatsko-muslimanskog
saveza u predratnom vremenu, ali i za homogenizaciju Muslimana u BiH te
dovršetak njihova nacionalnog konstituiranja. Poslužila je i za kriminalizaciju
svake političke opcije u BiH, osim one koja se zalaže za tobože „građansku“, a u
stvari unitarnu državu, koja osigurava Bošnjacima-muslimanima potpunu prevlast u
BiH i pretvara je u njihovu nacionalnu državu. Prihvatili su je i učvršćivali
(ne)uspješni političari, odnosno smijenjeni dužnosnici HDZ-a, koji su na taj
način pokušavali političkom porazu u borbi za vlast dati obilježje
principijelnog odstupanja i tako osigurati političko preživljavanje. Svakako je
važna činjenica da su najveći zagovornici mita o „podjeli BiH“ u Hrvatskoj
gubili od Tuđmana izbore i prema njemu imali osobni animozitet
http://blog.vecernji.hr/zvonimir-despot/2013/03/25/sto-se-zapravo-dogodilo-u-karadordevu-1991/
.
.
Četnici su u krvavoj stvarnosti tijekom Drugoga svjetskoga rata (1941.-1945.)
izvršili više oblika zločina nad Hrvatima i Muslimanima u Bosni i Hercegovini,
koji po svim međunarodnim kvalifikacijama predstavljaju genocid. Pojam genocida
predstavlja najteži međunarodni zločin koji obuhvaća djela učinjena s namjerom
da se potpuno ili djelomično unište narodne, etničke, rasne ili vjerske skupine
ljudi. Taj pojam je u novije vrijeme dopunjen novim međunarodnim dokumentima.
Sve zemlje potpisnice obvezne su raditi na njegovom spriječavanju, a ukoliko do
njega ipak dođe, i na kažnjavanju njegovih izvršitelja, bez obzira na vrijeme,
jer ti zločini ne zastarijevaju.
Četnička
udruženja u Hrvatskoj imaju svoje korijene još u tridesetim godinama 20.
stoljeća, dok je prvo udruženje osnovano 1921. u Beogradu. Bila su ona dio
jedinstvenog pokreta u Kraljevini Jugoslaviji i prema organizacijskom ustrojstvu
i prema programskim ciljevima. Osnovno programsko gledište četničkih udruženja
tridesetih godina bilo je zalaganje za ideju “jugoslavenskog nacionalizma” tj.
“beskompromisnog integralnog jugoslavenstva i unitarizma”, zalaganje za vladare
iz dinastije Karađorđevića, što je bilo slikovito izraženo u geslu “za kralja i
otadžbinu”. Međutim, već od početka u pokretu je bila primjetna i velikosrpska
linija, a poglavito među ekstremnim srpskim nacionalistima. Naime, oni su
poistovjećivali najveći dio teritorija Kraljevine Jugoslavije sa srpskim
etničkim područjem te su se zalagali za ustrojstvo Velike Srbije. S tim u svezi
četnička udruženja nemilosrdno su se obračunavala sa svim svojim političkim
protivnicima, a poglavito u Hrvatskoj s pristalicama hrvatskih nacionalnih
stranaka označavajući ih kao “plemenske” i “separatističke pokrete” koji
razbijaju i ruše osnove Kraljevine Jugoslavije.
http://blog.vecernji.hr/zvonimir-despot/2012/04/02/dokumenti-o-planu-i-provodenju-evakuacije-
srba-iz-krajine/
JELI VIK JEREMIC MOZDA I ZA OVO PRIMO ODLIKOVANJE SVOJIH PREDAKA
– 9. lipnja 1943. komunisti iz brigade Hamdije Pozderca, su pred roditeljima
Pavom i Marijom, zaklali 12-godišnju kćer Ljubicu Gračan samo zato jer je nosila
križić na privjesku oko vrata.
“Već prvi dan našeg boravka na Teharju majkama su oduzeli dojenčad i onu
djecu, koja još nisu mogla hodati. Djecu su položili na jedna velika seljačka
kola i izložili ih suncu. Bilo je takovih oko 15. Pod vrućim suncem i jakom
žegom mlada su se tijela grčila, onesvijestila i najzad utihnula. Majke su
ridale, tulile i ludovale, a komunisti su im odgovarali: “Čitavo domobransko
leglo, pa i djecu, treba uništiti….”…Jao onima, kod kojih bi pronašli molitvenik
ili krunicu: njih su tukli do krvi.”
Zabilješka 914 na str.228 knjige
dr.Floriana Thomasa Rulitza “Bleiburška i vetrinjska tragedija”
Komunisti su ubili u mjestu Slunju raznim metodama terora više od
tridesestero hrvatske djece:
- Ubili su dvoje još nerođene djece u utrobama strijeljanih majka; Jedna
strijeljana trudnica zvala se je Dragica Kovačević, drugoj sam zaboravio
ime.
– Potopili su više od devadesetero bezimene dječice, koje su zajedno s
majkama natjerali komunistički partizanočetnici u nabujalu rijeku Koranu, 14.
studenoga 1942. pri “prvome oslobođenju Slunja”. Točan broj nitko nezna, ali se
predpostavlja da su u tome superzločinu komunistički partizanočetnici potopili
najmanje dvadesetero hrvatske dječice.
– Već 5/6. svibnja 1941. četnici i komunisti iz Veljuna su poklali 8-članu
hrvatsku obitelj Jose Mravunca i klanje su započeli s dvoje djece.
Zločinci, osuđeni na smrt – koljači, četnici i komunisti imaju
spomenkosturnicu na Veljunu, ali hrvatske nedužne žrtve, koje su ti zločinci
poklali nemaju javnog spomenika.
Hrvatska i ministar Božo Biškupić ima novaca za obnovu i održavanje četničkih
spomenika u Veljunu, u Srbu i drugdje, ali nema novaca za javni spomenik
najnedužnim hrvatskim žrtvama četničkofašističkog i komunističkog terora.
– 21. ožujka 1942. komunističke partizano-četnikuše su u naživo sasjekle
14-godišnjeg Milana Hazlera, najstarijeg brata od autora ovog priloga. Slijedi
pobliži opis iza ovog nabrajanja.
– 9. lipnja 1943. komunisti iz brigade Hamdije Pozderca, su pred roditeljima
Pavom i Marijom, zaklali 12-godišnju kćer Ljubicu Gračan samo zato jer je nosila
križić na privjesku oko vrata.
– Polovicom veljače 1945. je šef slunjske udbe Petar Zinaić pogušio dimom 22
ljudi, Hrvata koji nisu htjeli ići u nijednu vojsku pa su se skrivali u
Kuterevićevoj pećini. Među pogušenima bile su dvije majke s osam-mjesečnom
dječicom. Takav patent komunističkog terora nad hrvatskom djecom nisu poznavali
niti Eichmannovi nacifašisti.
Znade se da je to činio šef udbe Petar Zinaić,
koji danas živi u Beogradu i dobiva visoku hrvatsku mirovinu. Ujedno piše i
objavljuje knjige s lažnim sadržajima o Hrvatskoj. Hrvatsko pravosuđe ne traži
njegovo izručenje, iako ide u red Sime Dubajića po zločinstvima na Hrvatima i
hvali se s njima
Svjedočanstva Dragana Hazlera iz Slunja